Kategorije
Kabala

XIII. O mantranju

Sledeći tekst je jedno od poglavlja iz knjige Liber Samekh (kabalistička analiza rituala) i odnosi se na vibriranje barbarskih imena evokacije, ali zbog svoje širine se može smatrati opštim tekstom o vibriranju-mantranju bilo kojih magičkih formula, mantri, božijih imena, itd., zato smo ga uvrstili ovde.

    Još samo par reči o izgovaranju, vibriranju, mantranju imena. Svako slovo samo po sebi ima svoju brojčanu vrednost, akustičnu i koloričnu vibraciju, kabalističnu atribuciju i još dugi niz asociacija. Isto kao što postoji magijska hijerarhija univerzuma, tako postoji ekvivalentna akustična hijerarhija. Manipuliranjem i aktiviranjem određenih (osnovnih) akustičnih frekfencija aktiviraju se ekvivalentne energije. U tome je snaga imena kao i mantri 

Liber Samekh - Sarvan

uopšte. Pošto je tako, koliko tek faktora i vibracija sadrži u sebi svako ime! Na osnovu toga, ime je rezultanta svih tih faktora od svih slova koja ima u sebi, neka vrsta koktela, koji je smišljeno konstruisan sa preciznim ciljem. Zato u skladu sa stranom sveta, sa odgovarajućim elementom i u skladu sa smislom imena treba prilagoditi izgovor imena. Na primer, trebamo znati da su žuta (Vazduh) i crvena (Vatra) tople boje, a plava (Voda) i zelena (Zemlja) hladne boje. Na osnovu toga neko može ustanoviti da imena Vazduha i Vatre treba izgovarati brže, ili za nijansu višim glasom nego u slučaju Vode i Zemlje. Voda i Zemlja su pasivni elementi što znači inertniji, i u skladu sa time glas bi trebao da bude niži. To je stvar izbora. Svako će za sebe vremenom otkriti najbolji način, i najpogodniju frekvenciju glasa i nijanse boja. Važno je da je izvođač prilikom vibriranja nekog imena svestan grandioznosti simbola i energija koje su sadržane u tom imenu, i da do njih dopire njegov glas i njegova težnja da ih prizove, emitovanjem njihovih frekfencija putem glasa, vizualizacije i fizičkih vibracija u celom njegovom organizmu. Vizualizacija je važna da se potencira i vizualizira komponenta te akustične frekfencije, odnosno odgovarajućeg entiteta u arhitekturi univerzuma. Zatim, zbir svih imena za određeni elemenat je takođe rezultanta svih faktora imena i slova koje sadrže u sebi. I taj finalni oblik je izražen na kraju sva četiri elementalna odeljka u rečenici ‘Radi se o ideji … ‘.

    Vibriranjem imena magičar, pre svega, deluje na sebe, na onaj deo sebe koji vibrira u skladu sa imenom, i time aktivira taj deo sebe da se poveže sa istim energijama, stalno prisutnim svuda. Te energije u univerzumu su osnovni kameni temeljci tog univerzuma i vrše svoju funkciju u skladu sa ustrojstvom univerzuma. Njih je nemoguće promeniti, korigovati ili popraviti. To nije ni potrebno. One su tamo gde treba da budu i njihova funkcija je pravilna i savršena. Reč kosmos znači savršen u starogrčkom. Magičar teži da se poveže sa njima i odgovarajući deo sebe koriguje (ako je to potrebno) i uskladi sa njima. Tim usklađivanjem sebe usavršuje. Tehnika vibriranja se razvija praksom, i dolazi do spontanog uvida kako treba vibrirati. To je nemoguće samo racionalno razumeti i naučiti. Pošto ne postoje dva ista čoveka, ne postoje dva ista načina vibriranja. Svako treba da otkrije za sebe najbolji način, frekfenciju i boju glasa koji daju najbolje rezultate. Samo treba vežbati, svakodnevno! Muzika je akustična senzacija (bar čovek za sada percepira muziku preko čula sluha). Zanimljivo je da je bilo značenje reči muzika u starogrčkom jeziku – umetnost svih umetnosti – što je veoma logično pošto akustika korespondira sa čulom sluha, odnosno elementom Duha.

    Kao što na nas deluje određeni ton a još više određena tonska kombinacija i vrstni red tonova u njoj, njihova međusobna izmena, njihov baš takav vrstni red (uključujući tu ritam, melodiju, harmoniju i dinamiku), takav raspored kao što ga je odredio kreator, kompozitor, stvarajući u nama (budeći, aktivirajući) razne osećaje i asocijacije, mentalne i emotivne (bilo slabe, bilo dobre), slično treba da izazove i mantranje imena, koja su takođe sastavljena od više elemenata, slova. I baš takva kombinacija slova treba da izazove asocijacije imenovanih božanstava. Kao što jedan ton zamenjuje prethodnog, a i sam će pre ili kasnije biti zamenjen sledećim itd., da bi svi zajedno činili lepu melodiju koja u globalu u nama stvara efekte, tako i imena u našem ritualu sa svojim slovom nakon slova, glasom nakon glasa, u nama treba da izazovu efekte. Zato je data sloboda varijacija izgovaranja imena. Isto važi za sva kabalistička imena i formule koji imaju dva ili više slova – glasova. Neki drugi raspored istih tonova u nekoj melodiji verovatno (sigurno) ne bi izazvao iste efekte u nama. Odnosno, to je teoretski moguće mada ne znam da li je neko izveo sličan eksperiment. Možda čak i bi, ali to bi bila druga melodija. Ali, takav raspored tonova kakav je u nekoj nama prijatnoj melodiji je za nas značajan jer ima efekte. Isto važi i za magičke formule i za imena u našem ritualu. Ako bi promenili raspored slova, efekti bi sigurno bili drugačiji. Znači važan je raspored slova u imenima. Jer takav raspored, izgovaranje takvog rasporeda stvara odgovarajući niz smenjujućih se frekfencija (akustičnih, koloričnih i ostalih) a koje u našoj svesti uzrokuju određene, korespondirajuće efekte.  

    Izgovaranjem pojedinog slova u nekom imenu aktivira se akustična frekfencija koja uzrokuje da fizičke ćelije vibriraju u skladu sa tom frekfencijom, zatim određena svetlosna frekfencija koja prožima celo fizičko telo i širi volumen okolo, prostor hrama gde se ritual izvodi. Kada vibriramo prvo slovo nekog imena to se događa i traje dok ne počnemo da vibriramo sledeće slovo. Kada usledi sledeće slovo ponovo se događaju isti fenomeni ali u skladu sa tim slovom i njegovom frekfencijom. Te frekfencije se mešaju međusobno i nastaje nova kvaliteta. Kada izgovaramo treće slovo (glas) dešava se isto i ponovo nastaje nova kvaliteta, frekfencija, sve dok ne izgovorimo celo ime. To je usporeni prikaz akustične nadgradnje. Sve to se dešava u globalu gledano sa svakim imenom u svakom odeljku i na kraju sa svim imenima u ritualu i sa svim izgovorenim glasovima u celokupnom ritualu, koji je tako usklađen da se priziva krajnost, krajnost početka. Krajnost u starogrčkom ima vrednost – 666. Imena su usklađena sa arhetipskim frekfencijama čoveka, sa Početkom, što se etimološko vidi.

    Zanimljiv je odnos slovo-reč-rečenica-tekst. To je samo nadgradnja. Svakog od tih faktora možemo da mantramo a možemo i da čitamo. Svako od njih ima svoj smisao. Što je manje sastavnih delova smisao je čistiji kao i kod slova, a kod teksta je složeniji. Jer se sastoji iz puno sastavnih delova. Zato neka greška u tekstu nije toliko velika i opasna (ako je to samo jedno slovo) ali je veoma pogrešno ako jedno slovo-glas pogrešimo u mantri od samo nekoliko slova-glasova. Reč je mnogo jednostavnija i samim time čistija od rečenice ili teksta, i zato je greška u jednoj reči-formuli (pa makar i samo jedno slovo) mnogo veća, opasnija. Slično važi i ako neko slovo dupliramo u reči ili reč u rečenici, ili čak rečenicu u tekstu. Jednaki je minus ako neko slovo fali u reči ili reč u rečenici ili cela rečenica u tekstu. Tu se vidi koliko je važno svako slovo u magičkoj formuli. Tu se vidi narušavanje nadgradnje zvuka u dotičnoj reči. Tu se vidi ta nadgradnja bilo da se radi o jednom slovu-glasu, reči, rečenici, tekstu. U produženju ili ojačavanju jednog nivoa formule-zvuka je smisao dupliranja slova u magičkoj formuli. Ili čak u višestrukom ponavljanju nekih mantri. Svakim mantranjm formule ADONAI afirmišemo sebe kao centar univerzuma, kao individuu koja je mikrokosmos, jedinstvo te individue sa celim univerzumom, povezanost sa svime kao i to da su nam sve moći univerzuma na raspolaganju. Svako glasno izgovaranje tog imena je udarac u Apepa i smanjenje Apepa. 

    Već samo izgovorena dva slova/glasa su akustična gradacija. Jedna frekfencija kojoj je sledila još jedna. I te dve frekfencije koje su se pojavile jedna iza druge, odnosno slile su se jedna u drugu jer između nije bilo pauze, vremena, su stvorile jednu novu, treću vibraciju, rezultantu te dve. Ali te dve u tačno određenom vrstnom redu. Ako bi im zamenili vrstni red, onda ta treća frekfencija, rezultanta, bi bila drugačija. Jer druga po vrsti od njih dve je nadgradnja, nastavak prve. A koliko je to tek važno kada je u formuli puno glasova. Dobra usporedba je sa nanošenjem boja na platno. Po tom principu funkcionišu sve reči i sve glasovne kombinacije i sve magičke formule. Po tom principu funkcioniše i ceo tekst kao celina. Takođe i sveti spisi! Otuda logika u čitanju svetih knjiga na glas. Tu su i finiji uticaji osim efekata fizičkih vibracija gde su naravno kompatibilne sa tim finijim uticajima. Isto se dešava i gradacija i mešanje pripadajućih boja kako se koje slovo/glas izgovara, mantra. Uz par imena sam naveo boje a za ostale vidi Liber 777. U tu koloričnu predstavu treba da uđu komponente svih enohianskih tabli. Akustično gledano to može da bude Tišina ili sazvučje svih barbarskih imena iz rituala. Bilo bi zanimljivo kada bi uspeli da proizvedemo sve te zvuke odjednom i da izmerimo nastalu frekfenciju!? Jer u tim imenima su božanstva paganskih religija, bilo direktno, bilo posredno. Zato se ta imena i zovu barbarska imena invokacije, jer su poreklom iz paganskih religija u kojima su predstavljala bogove. Dolaskom monoteizma ta božanstva su smatrana nižim, barbarskim i ta njihova imena su nazvana barbarskim. Ali ona i dalje predstavljaju imena silina elemenata i za naš ritual su upotrebljiva i efikasna.

    Ako bi u ovom ritualu samo čitali na glas prevode barbarskih imena, čak i u tom smislu bi to bio celovit i logičan tekst sa puno smisla. Celina koja samo afirmiše LVX, deo po deo, strane sveta jednu za drugom u svih šest smerova univerzuma iz centra, Nule. To radi sam subjekat zato je to evokacija, afirmacija sebe. A ako čitamo, mantramo samo barbarska imena onda je to jezgrovit skup ‘šifrovanih’, zgusnutih, skraćenih izraza.
   Efekat mantranja je mnogo veći kada smo svesni ogromnog simbolizma u pozadini imena, koji je sažet u ime od nekoliko slova. Svako slovo alfabeta je na izvestan način povezano sa svim ostalim slovima, čime se vidi povezanost svakog dela univerzuma sa svim ostalim. Isto važi i za imena koja su sastavljena od tih slova. Zar to nije u skladu sa Aristotelovom tvrdnjom: „I komedija i tragedija su sastavljene od istih slova.“ Samo je stvar u rasporedu. 
    Čak smatram da ako bi čovek izveo dobro pročišćavanje sebe i prostora, mogao bi da izvede Liber Samekh čak i bez barbarskih imena, samo sa prevodima imena. Ako ima dobru koncentraciju i vizualizaciju može postići veoma dobre efekte. Jer ti prevodi su samo dobre litanije elementima. Samo paralelno sa izgovorom treba da vizualizira ono što izgovara u svojem maternjem jeziku. Efekat mora da bude. Jer grčki gnostičari koji su izvodili ovaj ritual su ga izgovarali takoreći u svojem maternjem jeziku. Indijanski šamani ili tibetanski egzorcisti sve svoje rituale izgovaraju u svojem maternjem, svakodnevnom jeziku i postižu efekte. Zašto to ne bi važilo i za nas? To nije nikakva izjava ili argument protiv upotrebe barbarskih imena. Nikako! Samo je jedno šire razmišljanje šta se sve može postignutu sa glasom i odgovarajućom koncentracijim.

    Na kraju pogledajmo na kakav način Swami Vivekananda stimulira i hrabri sve ozbiljne aspirante joge. Isto važi i za izvođače našeg rituala.
  „Vežbaj žestoko! bez obzira da li ćeš živeti ili umreti, to više nije važno. Ti treba da skočiš i radiš, bez razmišljanja o rezultatu. Ako budeš dovoljno hrabar, kroz šest meseci ćeš biti savršen Jogi.“

  Macte animo, generose puer, sic itur ad astra!

  Nakon toga imam samo još jednu, maratonsku vest za vas:

N E N I K H K A M E N

A U M G N