Kategorije
Kabala

XCVII. Razlika ego – egoizam i o crnoj braći II

Da finiširamo. Svi kažu da treba pobediti ego. Treba pobediti egoizam, negativno ispoljavanje ega. Pobeda nad vlastitim egoizmom znači ne očekivati ništa ni od koga. Čak ni zahvalnost. Bez obzira šta sve dobroga drugome da ste učinili ne sme da vas iznenadi a još manje povredi nezahvalnost. Ako uslede to je OK, ako ne uslede za vas je i to takođe OK. Drugim rečima to je relativizovana vlastita važnost. Ali to ne smanjuje ego!!! U svojoj knjizi Kritika nečistog uma sam naveo desetinei desetine primera ispoljavanja egoizma. To su otrovi uma, neravnoteže, načini ispoljavanja karme, bilo kako da ih zovemo. Treba ih secirati i razvodniti i tada ih je lakše otkloniti. Šta je sve nejaki čovek? I bog i zrno prašine. I život i smrt ga mogu iznenaditi iza svakog ćoška. Zato sve treba relativizovati, a naročito vlastitu važnost.

    Pre nekoliko godina u jednoj knjižari u Beogradu sam video da je jedna devojka kupila moju knjigu Kabala u teoriji i praksi. Bila je na blagajni ispred mene. Nakon što je platila knjigu, onako diskretno (i sramežljivo jer drugačije i ne znam) sam je pitao da li želi da joj se potpišem na knjigu. Samo me je mrko pogledala pogledom koji je govorio – šta ovaj sanja –  i prepotentno se okrenula i otišla. Samo sam reko – Pardon, no problem. Sve je to gledao mladić na blagajni i smeškao se. Onako usput dok mi je vraćao kusur je rekao ‘Dobar vam je ono štos’. Rekao sam – Da. Posle me je pitao sumnjivo se smeškajući ‘Jeste li vi stvarno autor?’ ‘Jesam’ odgovorio sam smeškajući se kao i on. Naravno da ni on nije poverovao. Moj račun je stigao, uzeo sam knjige koje sam kupio i rekao – Doviđenja.

    Bahatost je jedan od velikih problema svih naroda na Balkanu. Svi ti narodi imaju takvu konstituciju ega da im ta karakteristika izbije u prvi plan. I kada to ne mogu da opravdaju, dobijaju po glavi. Srećom nikada nisam imao problem sa tim klipotom ali sam imao problem merkurijevskog tipa, i to sa radoznalošću i velikom željom-potrebom da ljude zezam u zdrav mozak. Nije to uvek bilo bez posledica. Ali i to je način uravnoteženja egoizma i prolaska kroz inicijaciju. U mladosti mi se dešavalo da sam dobijao bumerang ako nisam imao podlogu u znanju kada sam ljudima palamudio. To sam shvatao kao konstruktivnu zaušnicu koja me je terala da se dodatno usavršavam. Nikada nisam shvatao ljude kojima je teško da kažu da nešto ne znaju. Ja danas čak i uživam da ponekad kažem da nešto ne znam čak i ako znam. Barem me ostave na miru.

    Sada sam se setio onog primera kada je Kastaneda pričao da je kao anonimus bio na nekoj žurci na kojoj je neki mladi i lepi Meksikanac pričao kako je on Karlos Kastaneda. Pravi Karlos je samo sa zanimanjem slušao kloniranog sebe iz druge ruke. Ili kada je David Gilmore rekao jednom gitaristi koji je upravo pohvalio jedan njegov izuzetan solo – ‘Ti bi to verovatno i bolje mogao da uradiš’. To su pobede nad egoizmom, a ne nad egom!

    Dakle, jak ego je potreban. Da li bi Mick Jagger bio to što jeste da nema veliki ego?! Pravi magičar mora da ima veliki ego. Zaboravimo onaj glupavi altruizam zbog altruizma. Nema toga. Kilavi su to sveci. Danas su zahtevnija i brža vremena. Šta mislite, da li don Huan ima jak ego kada kaže da će svima dati sve samo da ga ostave na miru. Ko to ne razume neka i dalje gleda španske ili slične serije.  

   Na prvi pogled je to slična tvrdnja krajnje altruističnoj tvrdnji Isusa da je na sebe preuzeo sve grehe ovog sveta. Ali samo naizgled. Don Huan u toj rečenici izražava uravnotežen ekstremni egoizam sa ekstremnim altruizmom. A to je preduslov za jak ego. A ona izjava Isusa je veoma pogrešno shvaćena. Ako bude lepo vreme napisaću nešto i o tome.

    Ovde je momenat da konkretnije kažemo nešto o crnoj braći. Crni brat je brat koji je skrenuo. Iz bilo kojih razloga. Crni brat je onaj koji nešto božansko što ima u sebi ne deli sa drugima a trebao bi. Ali da bi uopšte bio vredan pažnje i da bi dobio taj epitet, on pre toga mora da je dostigao izvestan samadi ili barem neke konkretne magičke moći. Jer ako je skrenuo pre nego što je to dostigao onda on nije zanimljiv jer takva skretanja se dešavaju milionima ljudi svakodnevno. Dakle on mora prvo biti nešto konkretno pa onda skrenuti da dobije tako ‘uzvišenu’ i opasnu etiketu. Nije to obični prodavač magle niti početnički praktičar magike. Što je na višem nivou kada mu se desi skretanje sa puta inicijacije, on je opasniji i za sebe i za druge. To skretanje može da bude i najčešće jeste čisti egoizam. Dakle dostigao je neki zavidan duhovni nivo za kojega je i bog predvideo da se podeli drugima onoliko koliko je to subjekat sposoban da podeli, ali on to ne čini, ili čini na nekompetentan način. To je znak neuravnoteženog altruizma i egoizma. Egoizam je česta karakterisitka crnog brata. Crni brat je magistar fizike koji u gimnaziji predaje matemamtiku ali učenicima daje pogrešne formule ili to smatra nevažnim jer je ubeđen da on zna više od Pitagore i Newton-a, ili iz neznanja ili iz nekih egoističkih razloga. To je profesor koji je plaćen po broju studenata na ispitu a ne po broju položenih ispita i zato namerno ruši studente ii ih ruši da bi oni kupovali njegove skripte. Neverovatno je koliko je puno takvih duhovnih učitelja. Ali je ipak malo crne braće, jer ‘seoski učitelji hermetizma i joge’ i pored svojega ograničenog znanja još nisu tako visoki da bi uopšte mogli da postanu crna braća, da bi uopšte mogli da naprave neku veliku štetu. Baš zbog tog svojeg ograničenog znanja. Takvih je veoma puno u ovim našim krajevima, ali i na zapadu. I pored konfuzije koju šire oko sebe i truju mlade software mladih ljudi mogu samo da sanjaju da su crna braća.

    Neko može dati utemeljenu primedbu da je uopšte mogućnost pojave crnog brata već greška u postignuću. Kao da je i njegovo postignuće diskutabilno ili kratkotrajno. Zvuči logično, ali pošto smo u stalnoj dinamici tetrisa, dostignuti nivo treba održavati, odnosno ispostavljen je zatrpavanju tetrisom, i tu postoji stalna mogućnost deformacije. Jednom božanski ne znači i zauvek božanski. Osim kao potencijal. Naši rođaci astrolozi bi rekli da je usledio opasni tranzit a subjekat se nije pripremio, život ga je iznenadio i on je ‘skrenuo’ ili nije odgovarajuće reagovao u zahtevnoj situaciji. Mi bi rekli da neku svoju latentnu a opasnu komponentu karaktera nije osvestio i usled bočnog vetra, malo (ili puno) je iskrenuo. Sve se to poptpuno uklapa u rezon da svi niži klipoti, ispod Bezdana, su samo derivati klipota Chokmaha i Binaha, dakle, tate imame. A sve to piše u astro karti svakog čoveka.

    Dakle, mogućnosti i uzroka za skretanje je puno i iz više razloga. Uglavnom je uzrok neanuliranje tetrisa koji se je toliko nagomilao da taj ‘veliki brod’ može da preusmeri. Ako je kapetan tog broda Tifaret, a jeste i samo on treba da bude, znači da su neuravnoteženi altruizam i egoizam (a to su klipoti Tifareta) osnovni uzroci skretanja sa kursa. A nakon toga mogu da se pojave bezbrojni derivati, niži klipoti svih vrsta. Glavna opasnost od crnog brata je što ti klipoti imaju pod komandom veliki brod, nekadašnji samadi ili magičke moći, a ne običnog čoveka. Veliki potencijal dolazi pod nekompetentnu komandu. Crni brat je jak ali na pogrešnom putu. Otuda tolika opasnost i šteta od njega.

    Čovek koji se uvek oslanja na svojega Svetog Anđela Čuvara, dakle kojemu je Tifaret kapetan broda, će uvek biti originalan, unikatan, često i odudarati od drugih, ali nikada crni brat. Takav čovek plaća veliku cenu svoje originalnosti i svoje čistoće ali ostaje na svojem kursu.