Kategorije
Kabala

XXXVIII. Telema – Nužnost relativizacije svih moralnih normi!

Hteli mi to ili ne, to je nužnost. Evolucija to nameće sama po sebi. Dakle, to je neophodno a naročito to važi za religiozne norme, jer njih posebno treba relativizovati, razvodniti, razjasniti i mnoge odstraniti. Zato jer one nisu više norme nego dogme. Već odavno, odavno su dogme. Zapadno društvo se guši u tome a da toga nije svesno. To se strahovito vidi u odnosu do seksa, do novca, do društvenog rejtinga, do mišljenja drugih, do sopstvenog izgleda, do vlasništva, zatim do nedefinisanih i rasplamsanih stanja kao što su pohlepa, agresivnost, strahovi, strasti, itd.. 


Što čovek svega toga ima manje u sebi, lakše živi, lakše diše, manje energije troši da sve to zadovolji, manje energije troši na nevažne stvari, manje energije troši za nošenje maske na licu odnosno na svome umu. Kada je star nema više snage da je nosi i ona sama pada i zato dolazi do toga da se starci često ponašaju kao mala deca, podetinje, a u stvari oni samo postanu spontani kao deca, postanu prirodni, onakvi kakvi stvarno jesu, onakvi kakvi su trebali da budu ceo život. Tada vide koliko gluposti tokom života ih je ograničavalo i čemu sve su nepotrebno pridavali važnost. Koliko energije su upotrebljavali i potrošili za nošenje maske!

Knjiga „Telema“


Zapadno društvo je u tolikoj civilizacijskoj zavrzlami da izmišlja, veštački stvara nove i nove moralne norme da bi održalo neke stare norme a koje odgovaraju vladarima sveta. To se čini preko svih medija, zadire se u sve pore kulture, preko reformi, preko edukativnih sistema, stadionske kulture, kao i na sve druge moguće vidljive i nevidljive načine. Ljudi toga nisu svesni i zato tome ne mogu da se odupru. Oni su u mašini. Sve to prihvataju čak i sa osmehom i oduševljenjem a na svoju štetu. Sve su to pokazatelji koliko je izražena njihova sopstvena telema, ili preciznije – koliko je ugušena, koliko je nema. To su brojni pogrešni usmerivači u životu, pogrešni znaci pored puta, da se subjekta zavede. Sve to čoveka odvodi od njegove slobode i uzrokuje da se bavi, da troši svoju energiju i vreme na nevažne stvari. Pri svemu tome malo ko može pomoći, osim, vidi apsurda, osim sopstvene teleme. Osnovni aksiom je – tu smo da se učimo i da uživamo, a sva skretanja sa toga kursa su čisti gubitak. Za mnoge stvari smatramo da su važne, pridajemo im važnost i sekiramo se godinama zbog njih jer je tu bila neka moralna norma ili čak pogrešno investirana emocija. Zato treba relativizovati sve moralne norme!

Nisu samo vladari sveta (vidljivi i nevidljivi) uzročnici i kreatori takve slike mentala čoveka. Um sam po sebi, zbog svoje konstitucije ima tendenciju lutanja. I sve to zajedno lako stvara puno besmislenih pravaca, preovlađujućih mišljenja i stavova. A sve je to na štetu teleme subjekta. To je Popolis uma. A telema zagovara Via uma. Fokusiranost, laser. Sliv a ne deltu. Laser je laser jer je fokusiran, jak, skoncentrisan. Takva treba da je i telema subjekta. Odnosno ako nije takva tu i nema teleme. Sve konvencije su samo povremeno upotrebljiva preovlađujuća mišljenja. Takve bi trebale da budu. Zato sve konvencije treba revidirati, relativizovati. A da bi to čovek mogao, treba da je jak. A telema govori – budi jak!

Dakle, treba proanalizirati pojmove kao što su milost, altruizam, viteštvo, ljubav, džentlmenstvo, poštenje, fair-play, odgovornost, humanizam, itd., itd.. Puno toga je u tim pojmovima nepotrebnog a sve treba redefinisati, jer često ovakvi kakvi su, nepotpuno shvaćeni, čine više štete nego koristi. Zato jer većina tih pojmova, koncepata je poteklo iz uskog kruga ljudi koji su na razne načine hteli, pokušali i dugo uspevali da na elegantan način očuvaju svoje prednosti, vladavinu, itd.. Naravno, neke norme su nastale iz praktične potrebe, ali i one podležu vremenu i u jednom momentu će postati kontraproduktivne. Ta relativizacija i promene morala u globalu neće otkloniti krize i ratove (jer oni su uvek u modi i uvek se stvara potreba po njima ali iz drugih razloga), ali mogu pomoći da su ratovi i krize malo više pod kontrolom. A glavni profit promenom morala i normi (kulturnih, civilizacijskih, itd.,) je veća funkcionalnost i aerodinamičnost svakodnevnog života, veća sloboda čoveka, viši nivo svesti o sebi. Ne možemo mi ni zamisliti koliko je mazohizma u svakodnevnoj mislenosti današnjeg (naročito zapadnog) čoveka.

Svaki pravni sistem funkcioniše po sistemu – svi treba da se odreknemo nečega, dakle da zabranimo nešto, da bi nam svima u globalu bilo bolje, sigurnije, funkcionalnije. Ne vidim da se neko normalan sa time ne bi složio. Ali pitanje je praktične prirode – ko određuje šta sve treba zabraniti, gde je tu granica i kako to sprovoditi. Da li svi odlučuju u sastavljanju spiska šta sve zabraniti a šta dozvoliti. Kod drugih društvenih konvencija koje naizgled nemaju sankcije, veoma je slično. Večito pitanje koji autoritet poštovati a kojega ne. Ne-znanje je ogromno i ljudi iz gluposti, neinformisanosti, slepe vere, naivnosti, mentalne inertnosti, prihvataju svašta, drže se svega i svačega. Vidimo da često puta više odlučuje snaga nego etika?! Nije valjda? To je taj komplikovani odnos Geburah-Tifaret. Snaga veoma često diktira etiku. Obratno je veoma retko. Snaga je brža. Svi filozofi carstva teško da mogu da spreče cara da započne rat ako je on to odlučio, mada je svima jasno da je besmislen. To važi za sve ratove barem zadnjih 200 godina. Bez izuzetka. Zato je potrebna relativizacija svako toliko vremena.

Što smo elastičniji i brži u rušenju dogmi, otvoreniji smo za herezu (jeres) i samim time aerodinamičniji u životu.


Kontakt: