Kategorije
Kabala

XL. Drvo Života – nedostajuće staze i nedostajući sefirot

Pristiglo nam je nekoliko pitanja u vezi nepostojećeg sefirota, lažnog sefirota, sefirota koji to nije, sefirota koji će tek nastati u budućnosti, sefirota koji nema smisao, sefirota koji samo stvara konfuziju, sefirota koji je kriv što nema staza između Binaha i Cheseda, o tim nedostajućim stazama, itd., itd..

    Kada radimo vežbu Plamenog Mača i idemo po stazama ka dole vidimo da nedostaje staza koja povezuje Binah i Chesed, a slično je i u kontra smeru?! Kako to da tamo nedostaje staza kao i između Chokmaha i Geburaha? Zar je moguće da su kreatori Drveta Života, ma ko oni bili, nešto propustili, da im se desila takva jednostavna greška? Tačno je da ta staza nedostaje, odnosno obe nedostaju, mada je veća ‘potražnja’ po stazi Binah-Chesed. Jedini razlog za veću ‘potražnju’ po toj stazi je vrstni red sefirota (3 i 4) i veza među njima a koje (naizgled) nema. To kao da je nedostajuća staza u Plamenom Maču. Ali postoje tri razloga da te staze (tih staza) tu nema. Prvo, tu je nepostojeći sefirot Daot koji uspešno obavlja sve funkcije te pozicije na Drvetu Života. Drugo, ako bi ta staza i postojala nikako ne bi mogla (ne bi mogle) biti ravnopravne, jednako vredne ostalim stazama na Drvetu Života. Treće, na toj lokaciji je smešten Bezdan, odnosno veza između Prve Trijade i ostatka Drveta Života, i ta veza je sasvim drugačijeg tipa nego druge veze na shemi, zato ne bi odgovarale staze kao u ostalim vezama među sefirotima. Zato je tu smešten Daot koji po svojoj simbolici i pravom značenju odlično ispunjava funkciju toga što po mišljenju mnogih nedostaje (i to u oba smera gledano). A da bi to bolje razumeli moramo malo više reći o Daotu kao i o razlici između Daota i Tifareta. Daot je idealno dete, potpuno savršeni produkat oca i majke, jednopolac, dvopolac, nadpolac u kojem su 50-50 zastupljeni Otac i Majka, dakle perfektna ravnoteža. Dete koje je sve obavilo, koje je savršeno i koje se zbog toga niti ne inkarnira. Znamo da je to nemoguće, jer bi to trebalo da bude produkat platonske ljubavi, jednako moćne od oba partnera, ili produkat bez koitusa a sa obostranim orgazmom, ili produkat bez koitusa, produkat sterilne ljubavi u kojoj nema prevladavanja nijednog pola i nema izlaska iz ravnoteže koji je nužan za nastanak produkta, Tifareta. Dakle to je dete koje nije produkat izvornog greha. I zato ne postoji. Ali ono je baš tu smešteno (između i ispod) Oca i Majke, jer ima funkciju testa, filtera kroz kojega treba da prođe njegov mlađi brat Tifaret na svom putu ka Prvoj Trijadi. Drugim rečima, Daot je test kojega treba da položi aspirant kada savlada sve sefirote i ispuni sve uslove ispod Bezdana, među kojima je i oslobođenost od koncepta izvornog greha. To je test savršenosti. To je jedino moguće mesto prelaska preko Bezdana ka gore. Daot je toliko savršen da ne postoji, možemo ga predstaviti kao savršenu kuglu uma na koju ili za koju ne može ništa da se zakači jer tu nema senki, ali aspirant je na putu oslobađanja svega toga iz svojega uma i nakon 49 Vrata Binaha i njegov um treba da postane (u)savršen (sličan kugli) i ta savršenost se tu testira, upoređuje sa savršenošću sefirota Daota. Svu tu dinamiku je nemoguće predstaviti samo jednom dodatnom stazom na tom mestu! Plus je veoma veliko područje za otkrivanje i analizu uloga Daota prilikom involutivnog puta. Do tačke Daota je još uvek potpuna ravnoteža a već prvi korak dalje ka dole je neravnoteža. Sve to je nemoguće predstaviti jednom stazom ili čak sa dve kao što su ostale. Prelazak Bezdana ka dole je simbolično predstavljen (izražen, pokazan, objavljen) Noetovom barkom u Starom Zavetu. Bezdan je takođe mesto pada iz Rajskog Vrta, kao i evolutivni povratak u Rajski Vrt, nadpersonalnu savršenu ravnotežu, zato je sve to nemoguće predstaviti sa jednom ili dve ‘klasične’ staze na Drvetu Života. Teško je jednom stazom prikazati grandioznost tog pada ili grandioznost zadatka prilikom povratka. 
    Jedina staza koja prolazi kroz Daot je staza Gimel. To je najkompleksnija i najteže shvatljiva staza na celoj shemi, baš zato jer ona na svoj način sadrži sve navedeno. Ona predstavlja najbrži i najkraći put ka dole i najbrži i najkraći put ka gore. Ona je prisutna i gore i dole (iznad i ispod Bezdana) otuda je figura na ATU II dvopolna. Ali ta staza je na Srednjem Stubu i zato može sve to da izrazi ali zato ne izražava levu i desnu oscilaciju a koje bi morale da sadrže staze ako bi bile postavljene preko Daota. Mnogo je teže, drastičnije i zahtevnije ići od samadija Tifareta direktno ka Nirvikalpa samadiju nego korak po korak po sefirotima. Nivoi Geburaha i Cheseda su tu da postepeno pripreme kandidata za najzahtevniji test, prelazak Bezdana, a ako ide direktno onda se mora ekvivalentno pripremiti jer zahtevnost testa se ne smanjuje time što on ide direktno. Ta savršenost te staze se vidi po tome jer je izrazito androgina pošto povezuje dvopolni Tifaret sa nadpolnim Keterom (ali u kojem je potencijal dvopolnosti). Svi sefiroti evoluiraju i poznato nam je kako to izgleda. Postavlja se logično pitanje na kakav način Daot evoluira i kako se razvija? Istovremeno treba da postavimo i pitanje kako nešto može da evoluira ako ne postoji? Ali mi našim razvojem, evolucijom povećavamo (razvijamo) zahtevnost Daota do subjekta (Tifareta) kada dođe do njega. Sve novo što Tifaret sazna, uključi u sebe, time automatski povećava raspon za testiranje u Daotu, jer sve što je u Tifaretu, za to će se tražiti ravnoteža u Daotu! Daot nikada ne ide dalje od krajnjih potencijala svojega mlađeg brata, Tifareta, bilo realizovanih ili nerealizovanih (uglavnom nerealizovanih). To je jedini način napredovanja, razvoja Daota. Dakle to nije neki budući sefirot koji će tek da se razvije, nego je to uvek prisutni, već postojeći samonametnuti indikator i test Tifareta, koji se razvija paralelno sa razvojem Tifareta, i koji striktno određuje granice koji deo Tifareta i u kolikoj meri je Tifaret već postao Razumevanje, Binah, a u kolikoj meri je još uvek samo Znanje. Sve ovo može nekima izgledati veoma komplikovano, nejasno i nerazumljivo, ali na drugačiji, jednostavniji način nije moguće govoriti o ovoj tematiki. Setimo se šta je rekao jedan beogradski astrolog, na primedbe nadobudnih astrologa da je Mile Dupor prezahtevan. Rekao je da „ako je nekome Mile Dupor prezahtevan, onda astrologija nije za njega“! Ako neko ne može da shvati da su istovremena privilegovanost i osuđenost, kao i uravnoteženi altruizam i egoizam osnovni simptomi svesti Tifareta, onda nema smisla da bilo šta pokušava sa studijem kabale. Sretno vam bilo!

Kategorije
Kabala

XXXIX. Spiritualni učitelji

Šta će meni bilo ko ili bilo šta ako je moj ADoNaI sa mnom !!!

Oduvek sam zagovarao individualnost i improvizovanje. Ako si muzičar – komponuj što pre! Ako si slikar, što pre razvij svoj stil, ako si pisac isto, ako si sportista sa loptom, opet isto, budi svoj, prepoznatljiv, ako si student magike opet što više improvizuj jer i tako u jednom momentu moraš sve početi da radiš sam. Dakle, što pre postani sam sebi učitelj. Naravno, izvesna znanja moraš da dobiješ od drugih ali što pre postani nezavisan. Kako je to lepo kada čovek jednom prihvati da treba da radi sam! A kako je to lepo kada to mlad čovek prihvati. Tada nastaju ili prosvetljeni ljudi ili genijalna i trajna umetnička dela. Jer takav čovek radi na sebi a ne čita more tuđih (uglavnom bezvrednih knjiga) i tada čovek sam stvara svoja umetnička dela u najkreativnijem periodu inkarnacije (a ne kopira i ne ponavlja do iznemoglosti šta su drugi uradilili pa makar oni bili i veliki umetnici). Veliki postaješ ne da kopiraš druge nego da sam ostaviš svoj pečat. Veliki možeš da postaneš čak i ako ne poznaješ dela drugih, samo ako si na svojem putu.

Ako si ozbiljan student magike, a takvih je veoma malo, konstantni problem će ti biti učitelj. Uvek će ti biti potreban neko da ga za nešto pitaš, a po običaju takvih je malo ili nisu tu kad ti je najpotrebnije, ili uopšte ih nigde nema, za tebe ne postoje. A o kompetentnosti takvih osoba i o eventuelnoj proveri je posebna priča. Spiritualni učitelj može biti samo onaj ko je već dostigao barem prvi, najniži samadi. Ljudi ispod tog nivoa su samo opismenjivači višeg ili nižeg nivoa. Bez njih skoro svi možemo. Samo onaj ko je dostigao samadi vam može dati uputstvo kako do samadija. Svaki drugi čovek je u najboljem slučaju kompetentan jednako kao i vi sami, ili što je najčešće, još manje kompetentan. Zato, budite sami svoj učitelj, odnosno neka vam vaš Sveti Anđeo Čuvar bude jedini guru! Ako se etimološki udubite u reč guru (naravno u sanskritskom jeziku) odmah će vam biti jasno kakav treba da je guru, kako deluje i kako treba da deluje, odnosno odmah ćete videti identičnosti delovanja sa delovanjem Svetog Anđela Čuvara, odnosno jasniji će vam biti termini LVX i NOX i njihov odnos.

U literaturi o jogi se govori da učenik treba da postigne, uspostavi unutrašnjeg gurua. Unutrašnji guru je utelovljenje svih bogova. Nema boljih i konkretnijih aluzija da se to odnosi na Svetog Anđela Čuvara. Ali dok se to ne dostigne, mnogima je potreban vanjski guru. Pravi vanjski guru je stopljen sa najvišim Sopstvom. Dakle neko ko je dostigao samadi.

Kularnavatantra kaže: ‘… samo ono biće koje je potpuno svesno Jednote makrokosmosa i mikrokosmosa … uistinu je Guru’. Nije moguće jasnije reći da se tu misli na čoveka koji je dostigao samadi. Samadi apsolutno podrazumeva izvestan nivo indiferentnosti. Što viši to bolji. Dakle, najbolji učitelj je onaj koji je najviše indiferentan. Isto važi i za lekare. Ali to nije nezainteresovanost, bezbrižnost, pijanost, mada ima svega toga po malo. To su samo vidovi ispoljavanja indiferentnosti gurua. Što je indiferentniji to je kvalitetniji i naklonjeniji učeniku, mada učenik to još ne razume.

Pošto je u ovim vremenima ljudi i miševa teško pronaći takvog (ili bilo koliko vrednog) učitelja, ozbiljnim aspirantima to mnogo otežava život, zato moraju dodatno da zasuču rukave. To je teži put ali je dragoceniji. Ali ako pošteno pogledamo unazad u istoriju možemo videti da bistveno drugačije nije bilo ni u velikim vremenima Blavatske ili Paracelsusa ili Nikolasa Flamela ili Elifasa Levija a bogami ni u vremenu Pitagore! Zato, što pre se osamostalite!

Postoji izreka da ljudi najviše cene ono što najskuplje plate. Ako su puno (ili previše) para dali za neku stvar, onda ona mora da je dobra, vredna, ha ha! Veoma slično je i kod spiritualnog znanja. Plus danas je vreme instant svega. Otuda ponuda svih vrsta tečajeva, čak i prosvetljenje možete da kupite i sve moguće stepenove masonerije i iluminata. Čak i one stepenove iznad tačke ključanja! Ako imate previše para vi ga samo kupujte. Ja preporučujem suprotni stav. Što manje kupite a što više uradite sami kod kuće. To nije baš popularno, ali je mudro i dugoročno planiranje. Koliko ima profesora na fakultetu a koliko studenata? A na našem koledžu je taj razmer mnogo, mnogo veći. Ekstreman. Na našem fakultetu je najviše brucoša. Ali isto tako oduvek je deficit učitelja. Zato je tako malo i pravih učenika. Naš student je samouki student i samouki učitelj! Kako to? Da li vaša rođena majka zna šta je na vašem spiritualnom putu dobro za vas? Naravno da ne zna! Kako onda može neko drugi to da zna? Osim možda prosvetljenog. A najbolje to zna vaš Sveti Anđeo Čuvar. Zato što pre uspostavite vezu sa njime. Opet se ponavljam! On jeste u nekoj vezi sa vašom majkom ali vaša majka to (najverovatnije) nema osvešteno. Inače vi ovo ne bi čitali.

‘Ne zanima me kuda me vodi ova stvar i šta me sve čeka na tom putu! Ja moram da idem u to pa makar i umro. Jer drugačije ne mogu! ADoNai, iniciraj me pa ako je cena za to i moja smrt, neka bude tako! Ja moram da prođem kroz to, ja istrajavam u tome! Za mene nema drugog puta i drugog života! Platiću tu cenu koliko je u mojoj moći. Dajem sve od sebe, dajem najbolje što mogu, jer objektivno više nije ni moguće! Ne znam šta su mi preci sve zapisali i kuda su trasirali smernice, ali ja ću pokušati da to sve pređem, obavim, uradim, pobedim, savladam, zgazim, nadgradim, prevaziđem!’ To su reči, stimulans i apologija mojega veoma dobrog prijatelja. Nemam šta da dodam. Amen. Tako se najdalje stiže. Ako vas neko vodi za rukicu, pa čak i ako je to novac kojim se kupuju titule, ne stiže se daleko. Jedan moj drugi prijatelj je rekao: ‘Naši narodi, južni Sloveni, danas nisu karmički zaslužni, zreli, dostojni da imaju spiritualne učitelje ili prosvetljene ljude.’ To je veoma blizu istine. To je istina i za mnoge evropske narode, čak i one ekonomski najrazvijenije. Ali naši narodi danas, i pored svega, imaju barem dva veoma visoka spiritualna učitelja koji su živi, koje ja poznajem!!! Naravno, obojica su bili potpuno samouki. To je samo dokaz ekstremnosti našega podneblja, dokaz specifične dinamike i previranja. Tamo gde je najveća dinamika tamo su najveće mogućnosti da stvari budu i najslabije i najbolje. Da vas pitam: Koliko spiritualnih učitelja poznajete? Ako ih već poznajete, zašto niste uz njih? Zašto ne učite od njih? Nemojte da budete šestica na dnu 26-og Heksagrama!

A ako već u materijalnom obliku postoji guru onakav kakv treba da bude po jogijskim knjigama, onda, kabalističkim rečnikom on bi trebao da ima neke od sledećih karakteristika. Od prosvetljenog čoveka danas se očekuje ne samo da je čist kao Hermit nego da je i jak kao Hijerofant i lukav kao Magus? Sve te tri komponente su podjednako važne, nužne. Šta vredi čoveku što nešto zna, što sve zna (Hermit) ako nema snage da to izvede jer mu nedostaje (Hijerofant)? Šta mu vredi što zna sve u svojoj sferi ako nema radoznalost i lukavost Magusa da se svuda snalazi? Ako ima mudrost Magusa a nedostaje mu kontrolisana indiferentnost (hedonizam i asketizam, Hijerofant i Hermit) ne može biti kompetentan na duge staze. Šta mu vredi što je čist (Hermit) ako nije jak? Zato su postignuća ljudi u samostanima limitirana! Šta mu vredi što je jak i mentalno širok ako ima unutrašnjih nečistoća (jer nedostaje Hermit)? Čistoća se dobija u samostanu (zbog izolovanosti) ali snaga se dobija u areni života, u stalnoj borbi. Bilo koja od te tri osnovne komponente da nedostaje, sveštenik, učitelj, guru, nije kompetentan ni kompletan. Teško da ćemo danas sresti jednog takvog čoveka među 20 miliona ljudi ili čak međi sto miliona. Čak i ako postoji on ima pravo da ostane anonimus.

Više puta sam naglasio samoukost kao uslov da bi neko postao dobar, poseban, izuzetan i na kraju krajeva to važi i za spiritualne učitelje. Isto tako, za sve bi bilo dobro da na nekom frontu postanu samouki. U veoma optimističnoj i ružičastoj perspektivi to bi vodilo tome da su svi postali spiritualni učitelji i da nema učenika ali nema ni potrebe po spiritualnim učiteljima. Kažu da to idealno stanje donosi astro aspekat trigona Sunca i Merkura. Ali egzaktni, ha ha, ima da se načekaju! Oni skeptičniji čekaju retro kretanje Meseca! Ha ha! Ali kada pogledamo koliko puno je spiritualnih učitelja oko nas, izgleda da nismo daleko od toga!?!

Takođe obratite pažnju na smisao za humor, što je jedan od uslova spiritualnog učitelja. Oni su predstavnici Tahutija a Merkur se sprda iz celog univerzuma, on ga ne shvata previše ozbiljno. Pa ni sebe. Merkuru u ovom svetom univerzumu ništa nije sveto. To je najpravilniji stav. Dakle, spiritualnim učiteljima je malo šta sveto! Treba da imaju aristokratski odnos do seksa! A kakav je vaš odnos do seksa? Da nije možda srednjevekovni? Ako je takav, koji učitelj će vas uopšte uzeti za učenika? A možda će vas uzeti baš zbog toga, jer ste idealan materijal za ismejavanje.

U Indiji postoji izreka koja kaže: ‘Pij vodu nakon što si je pročistio i prihvati gurua nakon što si ga dobro upoznao’. U vezi gurua možemo reći i sledeće da niti je privržen ikome niti gaji neprijateljstvo do bilo koga. On ne kritikuje nikoga niti raspravlja o bilo čijim greškama. On nije nasilan i nikoga ne povređuje. Njemu se ne sviđa nasilje drugih ali ne čini ništa da ga spreči, jer razume zakon uzroka i posledica. On nije pristrasan ni do koga. On ne traži učenike, niti ih okuplja oko sebe niti ih dovodi u zabludu pogrešnim savetima. Takav čovek je uvek u stanju izvesnog samadija i jedino takve osobe su pravi gurui. Osobe bez ikakvih motiva. Vidimo koliko je to identično sa indiferentnošću koju smo spomenuli.

Pravi učitelji niti zovu učenike niti se reklamiraju. Oni ih odbijaju na najgrublje načine. Oni ne nude tečajeve, predavanja. Ako to i rade, onda to rade retko i nezainteresovani su za odziv i brojnost slušalaca. Neka vam to bude indikator. I neka ne obeshrabri onih par zainteresovanih u daljnjem traženju.

Ako ste rođeni pod veoma srećnom zvezdom i imate kompetentnog, živog učitelja koji je živa inkarnacija boga – svaka čast! Ali kako ćete vi da proverite da li je on baš to? Šta da ga pitate? Možda ‘da li ste vi inkarnacija boga?’ a on odgovori potvrdno. Ili odrečno. Pa takve odgovore može da vam da i prodavač krompira i čak da su to istiniti odgovori! Šta drugo da ga pitate? Ako imate pravo ali stvarno pravo pitanje, onda vam učitelj više nije ni potreban. A do tada, ako vaš učitelj kompetentno i suvereno koristi svoju superiornost da se sprda i zasmejava sve oko sebe na račun vaših nesposobnosti i neznanja, onda imate neke šanse i nešto sreće! Pitam se kako to da ja tako često govorim o ljudima koje ne poznajete?! Ili ne želite da ih poznajete.

I na kraju, najvažnije! Nema boljeg i pouzdanijeg učitelja osim svojega Svetog Anđela Čuvara. Zato što pre uspostavite kontakt sa Njime! To znači biti samouk. Što pre to bolje. Sva dinamika oko nas i svo delovanje karme je direktno ili indirektno navođenje ka Njemu, ali malo ko je toga svestan.

Kategorije
Kabala

XXXVIII. Telema – Nužnost relativizacije svih moralnih normi!

Hteli mi to ili ne, to je nužnost. Evolucija to nameće sama po sebi. Dakle, to je neophodno a naročito to važi za religiozne norme, jer njih posebno treba relativizovati, razvodniti, razjasniti i mnoge odstraniti. Zato jer one nisu više norme nego dogme. Već odavno, odavno su dogme. Zapadno društvo se guši u tome a da toga nije svesno. To se strahovito vidi u odnosu do seksa, do novca, do društvenog rejtinga, do mišljenja drugih, do sopstvenog izgleda, do vlasništva, zatim do nedefinisanih i rasplamsanih stanja kao što su pohlepa, agresivnost, strahovi, strasti, itd.. 


Što čovek svega toga ima manje u sebi, lakše živi, lakše diše, manje energije troši da sve to zadovolji, manje energije troši na nevažne stvari, manje energije troši za nošenje maske na licu odnosno na svome umu. Kada je star nema više snage da je nosi i ona sama pada i zato dolazi do toga da se starci često ponašaju kao mala deca, podetinje, a u stvari oni samo postanu spontani kao deca, postanu prirodni, onakvi kakvi stvarno jesu, onakvi kakvi su trebali da budu ceo život. Tada vide koliko gluposti tokom života ih je ograničavalo i čemu sve su nepotrebno pridavali važnost. Koliko energije su upotrebljavali i potrošili za nošenje maske!

Knjiga „Telema“


Zapadno društvo je u tolikoj civilizacijskoj zavrzlami da izmišlja, veštački stvara nove i nove moralne norme da bi održalo neke stare norme a koje odgovaraju vladarima sveta. To se čini preko svih medija, zadire se u sve pore kulture, preko reformi, preko edukativnih sistema, stadionske kulture, kao i na sve druge moguće vidljive i nevidljive načine. Ljudi toga nisu svesni i zato tome ne mogu da se odupru. Oni su u mašini. Sve to prihvataju čak i sa osmehom i oduševljenjem a na svoju štetu. Sve su to pokazatelji koliko je izražena njihova sopstvena telema, ili preciznije – koliko je ugušena, koliko je nema. To su brojni pogrešni usmerivači u životu, pogrešni znaci pored puta, da se subjekta zavede. Sve to čoveka odvodi od njegove slobode i uzrokuje da se bavi, da troši svoju energiju i vreme na nevažne stvari. Pri svemu tome malo ko može pomoći, osim, vidi apsurda, osim sopstvene teleme. Osnovni aksiom je – tu smo da se učimo i da uživamo, a sva skretanja sa toga kursa su čisti gubitak. Za mnoge stvari smatramo da su važne, pridajemo im važnost i sekiramo se godinama zbog njih jer je tu bila neka moralna norma ili čak pogrešno investirana emocija. Zato treba relativizovati sve moralne norme!

Nisu samo vladari sveta (vidljivi i nevidljivi) uzročnici i kreatori takve slike mentala čoveka. Um sam po sebi, zbog svoje konstitucije ima tendenciju lutanja. I sve to zajedno lako stvara puno besmislenih pravaca, preovlađujućih mišljenja i stavova. A sve je to na štetu teleme subjekta. To je Popolis uma. A telema zagovara Via uma. Fokusiranost, laser. Sliv a ne deltu. Laser je laser jer je fokusiran, jak, skoncentrisan. Takva treba da je i telema subjekta. Odnosno ako nije takva tu i nema teleme. Sve konvencije su samo povremeno upotrebljiva preovlađujuća mišljenja. Takve bi trebale da budu. Zato sve konvencije treba revidirati, relativizovati. A da bi to čovek mogao, treba da je jak. A telema govori – budi jak!

Dakle, treba proanalizirati pojmove kao što su milost, altruizam, viteštvo, ljubav, džentlmenstvo, poštenje, fair-play, odgovornost, humanizam, itd., itd.. Puno toga je u tim pojmovima nepotrebnog a sve treba redefinisati, jer često ovakvi kakvi su, nepotpuno shvaćeni, čine više štete nego koristi. Zato jer većina tih pojmova, koncepata je poteklo iz uskog kruga ljudi koji su na razne načine hteli, pokušali i dugo uspevali da na elegantan način očuvaju svoje prednosti, vladavinu, itd.. Naravno, neke norme su nastale iz praktične potrebe, ali i one podležu vremenu i u jednom momentu će postati kontraproduktivne. Ta relativizacija i promene morala u globalu neće otkloniti krize i ratove (jer oni su uvek u modi i uvek se stvara potreba po njima ali iz drugih razloga), ali mogu pomoći da su ratovi i krize malo više pod kontrolom. A glavni profit promenom morala i normi (kulturnih, civilizacijskih, itd.,) je veća funkcionalnost i aerodinamičnost svakodnevnog života, veća sloboda čoveka, viši nivo svesti o sebi. Ne možemo mi ni zamisliti koliko je mazohizma u svakodnevnoj mislenosti današnjeg (naročito zapadnog) čoveka.

Svaki pravni sistem funkcioniše po sistemu – svi treba da se odreknemo nečega, dakle da zabranimo nešto, da bi nam svima u globalu bilo bolje, sigurnije, funkcionalnije. Ne vidim da se neko normalan sa time ne bi složio. Ali pitanje je praktične prirode – ko određuje šta sve treba zabraniti, gde je tu granica i kako to sprovoditi. Da li svi odlučuju u sastavljanju spiska šta sve zabraniti a šta dozvoliti. Kod drugih društvenih konvencija koje naizgled nemaju sankcije, veoma je slično. Večito pitanje koji autoritet poštovati a kojega ne. Ne-znanje je ogromno i ljudi iz gluposti, neinformisanosti, slepe vere, naivnosti, mentalne inertnosti, prihvataju svašta, drže se svega i svačega. Vidimo da često puta više odlučuje snaga nego etika?! Nije valjda? To je taj komplikovani odnos Geburah-Tifaret. Snaga veoma često diktira etiku. Obratno je veoma retko. Snaga je brža. Svi filozofi carstva teško da mogu da spreče cara da započne rat ako je on to odlučio, mada je svima jasno da je besmislen. To važi za sve ratove barem zadnjih 200 godina. Bez izuzetka. Zato je potrebna relativizacija svako toliko vremena.

Što smo elastičniji i brži u rušenju dogmi, otvoreniji smo za herezu (jeres) i samim time aerodinamičniji u životu.


Kontakt: