Kabala u praksi VII
Ako su neki naši preci i neki ljudi naše generacije išli u inostanstvo (uglavnom na zapad) po neke inicijacije, mi treba da učinimo da naši potomci ne idu nigde izvan Srbije (i Balkana) po inicijacije. Dakle, mi treba da stvorimo inicijacijski kadar, da kreiramo inicijacijske rituale i magičke redove koji će našim aspirantima na putu inicijacije omogućiti dostizanje najviših samadija. Da li uopšte imate predstavu šta znači termin – posedovati sopstveni kvalitetan inicijacijski kadar?
To nikako nije lak zadatak. Meni govore da treba da imam drugačiji pristup. Ali, nisam ja tu da se nekome svidim. Ne daj bože! Ja sam indiferentan do toga da li vam se sviđam ili ne. Ja sam tu da obavim svoju misiju. Ja sam tu da vam protresem um. Da vas šokiram, prodrmam, probudim. To možda neće biti prijatno za vas. Ali ako vam se to ne sviđa ili vas ne interesuje – menjajte kanal. Ja sam tu da isprovociram vaš um. Da nokautiram vaš um. Um je stoglava aždaja. Ali ne treba ubiti tu aždaju. To čak i nije teško. Treba je pokoriti, obuzdati, kontrolisati. Zamislite koje jake saveznike imate ako ste obuzdali i pokorili stoglavu aždaju! Ako hoćete da ubijete um onda uzmite malo LSD-a i imaćete osećaj da ste ga čak i pobedili. A u stvari samo privremeno izgleda da ste ga pobedili, jer realno ste samo ubili deo vašeg uma i otežali kasnije savladavanje. Dakle – ne činite to!
Mi živimo u svetu super informisanosti i ekstremne neobrazovanosti. Gomila informacija nije znanje mada su komponente znanja. Informacije treba strukturisati da bi postale znanje. Znanje još uvek ne znači i Razumeanje. Strukturisano i kompletirano znanje može da postane Razumevanje. A tek kompletirano Razumevanje postaje Mudrost. To je sve u skladu sa Drvetom Života.
Dakle, šta su nam ostavili preci na ovom frontu. Ne puno. Mi sami treba da stvaramo istoriju. Nekoliko izuzetno izuzetnih pojedinaca iz prošlosti nije dovoljno. Potrebna je inicijacijska tradicija. To treba da stvorimo ako hoćemo jednog dana da budemo slobodni.
Par reči o vidovnjacima.
Scenario na višim nivoima se konstantno menja, sve do minut do 12 ili sekunda do 12. Mnogi vidovnjaci toga nisu svesni i ono što vide misle da će se baš to dogoditi. Otuda toliko katastrofična predviđanja budućih događaja. Oni vide veoma jasne slike, takoreći film mogućih događanja, ali očigledno ne shvataju da je to samo jedan od mogućih raspleta. Oni ne znaju na kojem je to sefirotskom nivou, drugim rečima, u kojoj fazi oblikovanja scenarija. A smisleno je uvažiti samo neke vizije nivoa Jesoda. Te njihove vizije su mogući daljnji razvoj i tok događaja s obzirom na trenutni odnos snaga. A taj odnos snaga se konstantno menja. Na svim nivoima. I posledično se menjaju i finalni događaji na nivou Malkuta.
Druga velika zamka za vidovnjake je vreme događanja onoga što vide, bez obzira koliko jasno oni to vide i čak i ako se to i dogodi. Vreme je problem. Nepogrešivo vide šta će se dogoditi, to se čak tako i dogodi ali oni nisu mogli da kažu kada! Da li nam je upotrebljiva ta informaija? I šta je mogao čovek u XIX veku da radi sa Nostradamusovim proročansvom o nuklearnom ratu? Da ga se uplaši – veoma verovatno. Ima li to smisla, koristi? Da ga spreči, izbegne? Ha ha. Veoma ne-verovatno. Ja se sećam koji je bio ključni događaj 1974.-e godine, dakle, pre 50 godina. Da li neko misli o godini 2074, dakle kroz 50 godina? Niko. Da li uopšte ima smisla da mislimo danas o toj godini? Osim onih koji su plaćeni za to, jer oni moraju i trebaju. Mene zanima šta će biti u proleće sledeće godine. Još veći apsurd je da ljudi ne znaju šta je bilo pre godinu dana a slušaju proroke koji ima govore kako će biti za 300 godina. Ha ha.
Nije problem ako neki vidovnjak ne može da otkrije brojeve na lotou za sutra. Ali on treba da zna zašto to ne može da otkrije. Jer i to je nešto. Ako on ne zna zašto to ne može da otkrije, onda on ne razume svoj posao, ne zna sa kime i čime ima posao. Ne poznaje astromentalne strukture od kojih dobija informacicje. Onda on tumara u mraku. A u mraku i ćorava koka nađe zrno. Ili, malo duhovitije i vulgarnije rečeno – i ćoravi petao ponekad jebe.
Nikada nisam bio protiv svih raznih proroka, protiv lažnih, polulažnih, itd.. Ima vazduha za sve. Sve treba da ispliva, da se vidi koliko imamo smeća.
Uvek govorim da ljude treba ceniti po njihovim delima, rezultatima a ne na osnvu njihovih reči. Zato svakog proklamovang mudraca treba pitati ove dve stvari – koje vežbe radi i koliko redovno? Ništa više. Na osnovu odgovora na ta dva pitanja sve znamo o tom čoveku. Sportskim rečnikom rečeno to vam je kao da vas trener pita – šta trenirate i koliko na dan? Na osnovu odgovora trener zna koga ima red sobom. Od toga zavisi da li će taj sportista postati svetski prvak ili će ostati samo prvak svoje ulice. Možda je tom sportisti karmički preduslov da on ne može da postane svetski prvak ali i to je OK i to trener ubrzo sazna. Slično je i na putu inicijacije. Ne može svako da dostigne samadi, ali neke magičke moći, barem nižeg tipa, to može svako. Samo ako uloži pošteni napor. Znači, prave vežbe dovoljno dugo. Sve to važi i za naše velecenjene vidovnjake. Kao i za sve ljude na putu inicijacije. Mnogo je važnije, vrednije, isplativije i kratkoročno i dugoročno zasukati rukave nego ići na zapad po neke inicijacije koje su vredne koliko i slovo na papiru. Samo na takav način stvaramo sopstvenu bazu. Nezavisnu, koja će sama sebe da nadgrađuje.
Sledeća stvar je prokletstvo vidovnjaka ili čak i puta inicijacije. A to je – imati moći a ne upotrebiti ih, ili, znati nešto a to ne upotrebiti, ne reći nkome. Ili biti blokiran da se to znanje upotrebi, na bilo koji način. To je nauka drugog, etičkog tipa, o tome drugi put.