Sinhronicitet
Slučajnosti nema. Slučajnost je samo znak našeg nepoznavanja svih sastavnih delova koji kreiraju događaj, situaciju. To naše nepoznavanje uzroka stvari a koji kreiraju naš svakodnevni život je toliko da je bolje da o tome ne počinjemo ni misliti jer to je beskonačni uzročno-posledični lanac. A mi mislimo da smo gospodari planete, da imamo svoju slobodnu volju širokog raspona, itd.. To su doslovno detinjasti rezoni. Isto tako mislimo i o sreći. Kako to može da bude slučajnost? Sreća je uvek rezultat nekog i nečijeg minulog rada. Mi toga nismo svesni i mislimo da nam je bog pomogao, da nas bog voli. Ha ha!
Pogledajmo etimologiju reči sinhronicitet. Dve starogrčke reči, sin-hronos, zajedno sa vremenom, istovremenost. Ali u psihologiji, Jungovoj psihologiji, ili po Jungovoj teoriji sinhroniciteta, to je malo kompleksinija stvar. Dakle, dva događaja, bilo koja dva događaja mogu da budu primer sinhroniciteta ako su po nečemu specifični, zanimljivi, slični ili isti, istovremeni, retkost koja štrči, itd.. Na primer, sada se ovde desi neki događaj i isti takav negde drugde, što se ne dešava često, ili, da se igraju dve utakmice u dva različita grada i da iste minute ili iste sekunde se dogode golovi na obe utakmice, ili da nezavisno i vi i ja pomislimo na istu stvar istovremeno, itd.. To je lepo izraženo u onoj našoj izreci – mi o vuku a vuk na vrata, ili u onoj starogrčkoj frazi – es kairon, ili – eukairia. Sve to može da bude zanimljivo ali nam to još ne govori puno. Samo slučajna istovremenost, podudarnost. Ima ona svoju dublju logiku i objašnjenja koja su nam još nedokučiva i koja nas puno i ne zanimaju. Dakle, imamo dva događaja koji su povezani ili ne. Ali kada se takva dva događaja ponove, dakle kada se ponove četiri takva događaja u istom ili sličnom vrstnom redu i intenzitetu, tek tada je to primer Jungovog sinhroniciteta i tek tada je to postalo zanimljivo i za psihologiju i za astrologiju.
Astrolozi to objašnjavaju cikličnim ponavljanjem istih ili sličnih tranzita koji uzrokuju ciklična ponavljanja (skoro) identičnih događaja, mada je to u punoj meri nemoguće. Jer baza na koju pada tetris se menja, nadgrađuje, evoluira. A događaji su uvek rezultat saradnje, sinergija mešanja, integrisanja tetrisa u bazu, NOX-a u LVX.
Sinhronicitet je samo pokazatelj logičnosti svega što se dešava. Navodi nas na daljnja istraživanja. Ako bi poznavali sve okolnosti i faktore koji kreiraju svaki momenat, znali bi sve što će se dogoditi, zašto se događa, i šta i kako i kada će se događati ubuduće. Da li bi tada ovaj svet bio zanimljiv? Divinacije nam ne bi bile potrebne. Ali to bi značilo krajnju programiranost i obesmislilo bi slobodnu volju a samim time i Istinsku Volju. Isključilo bi faktor ne-znanja a samim time i nužnost evolucije. Dakle, bila bi statika, a univerzum ne bi mogao da postoji u statici. Dakle. U tom slučaju ne bi postojao božiji scenario, ne bi postojalo ne-znanje. Čovek bi znao sve i bilo bi dosadno. Zamislimo koliko je to nezamislivo!
U praksi ako imamo slučaj da se dva identična događaja dese istovremeno, to nam nešto govori ali ne puno. Zanimljiv detalj, zanimljiv slučaj. Ali ako se to ponovi, tada je to znak neke nevidljive uređenosti, neke matrice po kojoj se to dešava ili preciznije, koja to kreira. Možemo logično da zaključimo da će možda i neki sledeći događaj, koji se je dogodio nakon prvog sinhroniciteta, da se ponovi kao i u prvom slučaju. Ali još zanimljiviji i češći je slučaj da se nešto desi, detalj A, a nakon toga usledi neki drugi događaj, detalj B, koji ne moraju da budu ni u kakvoj vezi. Jedino važno u svemu tome je da je onaj subjekat koji to sa strane registruje svestan tog vrstnog reda. I kada se nakon izvesnog vremena ponovo slučajno desi detalj A, subjekat može očekivati i ponovno događanje detalja B. I ako se to tako desi tada je to savršeni primer sinhroniciteta. Dakle, jedina logična veza između prva dva događaja i druga dva događaja je svest subjekta o njihovoj identičnosti i vrstnom redu ili istovremenosti, itd.. To je jedina logika sa uske tačke gledišta. Ali sa više tačke gledišta to je sasvim logično jer očigledno uzročnici su ponovo u nekom sadejstvu i kreiraju iste ili slične stvari. Mada je to veoma retko, ali je znak božijeg prsta ‘gore’ koji kreira događanja ‘dole’. Po Hermesovom zakonu. A u praksi je to po zakonitostima tetrisa i baze, ili NOX-a i LVX-a. Figure NOX-a, uticaji tranzita, ‘padaju’ na bazu LVX-a i tako se kreira svakodnevna dinamika. Harmonična dinamika među uzročnicima se menja i samim time figure tetrisa (čitaj uticaji planeta i drugih silina sa makro nivoa), kao i što se baza, LVX, menja po svojoj volji i u skladu sa svojim potencijalima. Zato je teško da se stvari ponove identično. Ali sličnosti su apsolutno prisutne. U skladu sa tipičnim astro aspektima. Danas je veoma aktuelno gledanje na trenutno kretanje Urana jer je na skoro istoj poziciji kao i 1942.-e godine. Ali ostali faktori su drugačije postavljeni i drugačije su jaki tako da će ovi naši savremeni događaji biti malo drugačiji. Ali sa nužnim ključnim sličnostima. Sretno nam bilo!
Planete kruže oko Sunca i svako toliko vremena se ponovi poziciija svake planete. Ponekad se ponove identične pozicije dve ili više planeta. To znači da su uzročnici ‘gore’ događanja ovde ‘dole’ kod nas (skoro) identični i mogu uslediti i (skoro) identični rezultati. Neke planete (il neki drugi uzročnici) dolaze na istu poziciju svakog meseca, neke jednom godišnje a neke planete jednom u 84 godine. Zato je teško to pratiti.