Kategorije
Kabala

CXLIV. Caru carevo, bogu božije II

A šta da damo carici???

Nikada nisam zagovarao oskudicu kao stimulans. Čak ni ekstremne radove na sebi. Ali sam poduzeo oboje bezbroj puta. Nikada nisam zagovarao siromaštvo ali svakodnevno treniram i zagovaram indiferntnost do bogatstva, nevezanost na bogatstvo. To nije rasipništvo. Veoma cenim bankare i to što rade ali ne cenim motiv zbog kojega to rade. A to je preterana pohlepa. I pohlepa i oskudica su pogonsko gorivo ali nisu smisao sami po sebi. Dakle, treba ih obuzdati i održati na evolutivno potrebnom nivou. Đavo je potreban u ograničenim količinama, količinama koje su pod kontrolom. Kada siromaštvo i današnja pohlepa postanu smisao, to sigurno vodi u grešku, to je skretanje sa puta inicijacije. Tifaret zahteva oboje i to uravnoteženo. Istorija pokazuje da se to često zaboravi, zato je toliko krvava. A čovek se malo nauči od istorije. To samo govori da je ono ‘carevo’ često postalo prejako, a ono božije nije pravilno shvaćeno i samim time premalo, ili zloupotrebljeno i bez efekta.

Ako čovek krene putem inicijacije, jedna od instanci na koju dolazi je i nivo koji je izražen brojem 666. A to znači, najčešće je tako, potpunu promenu a za neke retke i potpuno uništenje dotadašnjeg života ili barem dotadašnjeg shvatanja života. Pa i odnosa do novca. Ali to ne znači i odricanje od novca. Nego samo indiferentan odnos do novca. Koji istovremeno uključuje i škrtost i rasipnost. Znači dozvoljena i poželjna je i pohlepa i altruizam. Uravnoteženi.

Kažu da je zaljubljen čovek slep. Možda je i ljubomoran (što je oblik egoizma) ali je i altruist. Sve bi hteo da ima da bi sve to dao voljenoj! Treba da imate svo bogastvo sveta da bi ga dali drugima. Ali nemojte to da radite ako nemate veliko bogastvo.

Kako da objasnimo da lažni car zakamufliran u boga je najčešći stanovnik hramova? Veoma komplikovano je to!!! Kada bi svi bili hermiti, car bi umro od gladi ili bi i sam morao da postane hermit. Jer tada niko ne bi plaćao porez i niko ne bi išao na izbore. A to bi bilo veoma monotono. Konstitucija univerzalne harmonije je drugačija i zato je svet ovakav kakav jeste, dinamičan, šaren, raznolik i baš takav treba da bude. I baš zato caru treba dati carevo a bogu božije. I Malkut i Keter traže svoje. Caru carevo znači plaćati porez. Bogu božije znači pronaći smisao svega toga (i toga plaćanja poreza) i osvestiti odnosno zadovoljiti svoj impuls homo religiosis.

— —– —

‘Veruj u boga a kamilu dobro priveži’, je takođe jedan od školskih primera tog aksioma. Kao i ona – Škote, kupi srećku! Dakle, svi nivoi treba da su zastupljeni i zadovoljeni.

Napravite ritual, prizovite boga, žrtvujte mu nešto da ga privučete, ali mu u materijalnom svetu omogućite manifestaciju, sredstva da se pojavi i uradi ono što od njega tražite. Ne treba i nema smisla uvek očekivati deus ex machina. Ponekad je i to moguće, dešava se. Dešava se samo od sebe usled ugodnih tranzita i tetrisa ali ne treba se na to oslanjati. Ako idete u školu sami treba da donesete olovku i praznu svesku.

U stvari ovaj aksiom je veoma dobar savet za praktičnu magiku. Možete vi da veoma energično prizovete bogove ljubavi da vam ‘donesu’ idealnog partnera ili partnericu, ali ipak nemojte da sedite kod kuće i čekate da vam taj idealni pokuca na vrata. Pomognite jadnom bogu, izađite među ljude, na zabave, itd., i olakšajte bogu posao. Pomognite mu, ni njemu nije lako.

Kupite srećku, natočite gorivo u auto, ipak se malo pripremite za ispit, napišite molbu za posao, ponesite sa sobom novu svesku i olovku, ispunite one uslove koji se od vas zahtevaju. Bog može da vam omogući da pretičete preko pune linije (zar to nije malo devijantni primer deus ex machina?) ali to nije pravilo. To je čak i kršenje pravila. Ne oslanjajte se na to. Deus ex machina je retka retkost.

Dakle, put inicijacije ne oslobađa od obaveze plaćanja poreza, ne oslobađa od moralnih normi mada ih relativizuje, ne rešava sve probleme kao rukom odnesene. Dakle caru carevo. Ali ako se krene na taj put to znači da i bogu treba dati božije. Svakome svoje. Jer čovek je u sredini svega.

— —– —

Dakle, ako smo praktični do krajnosti, naša braća moraju da plaćaju porez i da poštuju zakone i uobičajene konvencije do predaka ali sve to na aerodinamičan način, čak i ako nam se to ne sviđa. Ali samo onaj minimum, da to ne bi ugrozilo resurse koji su potrebni za put inicijacije. Sve ostale kulturne, moralne, bontonske i ostale ljigave konvencije (ma koliko one bile careve) možemo da ignorišemo ako nas i za milimetar sprečavaju u našem projektu, a taj projekat je – Veliko Delo. Čak je dozvoljeno i ismejavati neke od tih konvencija bez kojih neki ne mogu ni da dišu.

— —– —

‘Nije problem što čovek teži da sakuplja materijalna blaga. Ali ne može čovek istovremeno sakupljati materijalno bogastvo i težiti bogu, jer Isus kaže – ne može se služiti i bogu i bogastvu. Ako se je neko odlučio za službu bogu, on mora odbaciti materijalizam, pohlepu i trku za svetovnim stvarima. Jer neće moći da objasni ljudima šta je bitno a šta ne.’ Tako kaže onaj pametni dečko Ivan Pernar