Kategorije
Kabala

CXXX. Šta je sve Maktub II

‘Sve je zapisano, mi samo treba da sačekamo da se dogodi’. Tako kaže naš pevač Leo Martin.

Bog, ili kako god da ga imenujemo ima svoje planove sa svakim čovekom. Bez obzira da li je čovek toga svestan ili ne i bez obzira da li se taj plan sviđa čoveku. Čovek može da to imenuje svojom Istinskom Voljom i da je ‘prisvoji’ sebi, što je sasvim OK. Bog na većinu ljudi gleda kao na čiste slučajeve i njegov plan u vezi njih je ekvivalentan tome, jednostavno njegov plan u vezi njih je da nema nikakvih planova sa njima. Odnosno dao im je slobodne ruke u stilu – radite šta god hoćete, samo pravila znate, odnosno već su određena i poznata. Bog je obavio involutivni posao, dao je svest, ego, i sve ostale instrumente za evoluiju i sada neka čovek preuzme svoj deo obaveze, evoluciju. Bog je hedonista i takav njegov stav do ljudi je pomalo lenj i nezainteresovan. Ne znači i neodgovoran, jer se je bog pobrinuo za pravila i polje delovanja i zakone, itd.. Znači – snađite se. Ali uglavnom se malo ko snađe od tih koji nisu u planu. Ali nema čoveka za kojega bog nema plan. Malopre sam rekao suprotno tome!? Da. Ali oboje je prisutno. Ja to tako govorim da se ne zamerim bogu, jer ne mogu sa njim da se upuštam u raspravu i borbu argumenata. Ako kažemo da bog nema plan za svakoga zvuči deprimirajuće, ateistično. Ako kažemo da ima plan za svakoga, mnogi će da se uobraze bez podloge a neki mogu da postanu verski fanatici. Ne valja nijedno, zato govorim u kontradikcijama.

I ako čovek iz bilo kojih razloga ne radi u skladu sa tim planom, bog ga na razne načine natera, navede, nežno ili grubo ponovo na taj plan. Na razne načine. Neki put je to veoma bolan događaj ili serija takvih događaja koji promene čoveka, promene programe u njegovoj glavi, doslovno nateraju ga da misli drugačije, da se zanima za druge stvari. Često ga natera da po sili moranja postane indiferentan do onih do kojih je emotivno sklon, bez obzira što moral, običaj, konvencije i inercije glupe mislenosti govore suprotno, govore da rođake treba voleti. Obično je to najteži test. Jer ako postaneš indiferentaan do onih koje si voleo, onda nije problem postati indiferentan do ostalih. Amen


Pre mnogo godina smo na ovom website-u govorili o ovome.

Neshvatljivo je kako i koliko se ljudi oslanjaju na rezon ‘ma nekako će već biti’ ili ‘ma biće sve u redu’ ili ‘gde ima za dvoje ima i za troje’ ili ‘gde ima za petoro ima i za šestoro’, itd., i posledično ne razmišljajući stvaraju decu. A isto je i za mnoge druge stvari u životu. To kao da su rezoni pijanca. Ne razmišljaju šta je maktub i šta bi oni sami mogli da urade da je nešto maktub. Glup čeka priliku a pametan je stvara. Možete li sebe da zamislite kroz 10 godina? Teško. Probajte. Ili zamislite sebe kroz dve godine. Logičan zaključak je da treba raditi na velikim i dugoročnim projektima.

Sve što je maktub ja to zovem ‘nevidljivi nosači realnosti’, mada možemo reći i nevidljivi nosači budućnosti. Kao što u svakoj konstrukciji postoje zidovi nosači i stubovi nosači. Slično kao kostur u čovekovom telu. Osnova, kičma sistema, oko kojega se dešavaju manje stvari. Maktub je da Sunce izađe i zađe a manje važno je da nijedan dan nije jednako dug ili da je neki dan oblačan. Ali u okviru tog maktuba čovek ne sme da preskoči ili zaboravi svoje efemerije. Baš taj postojeći maktub treba da iskoristi da postane jači da mu je što manje vanjskih stvari maktub. Usklađivanjem sa univezumom se pobeđuje univerzum. Drugim rečima, da što manje vanjskih stvari frontalno ili bočno utiče na njega. Neka Sunce izlazi i zalazi svaki dan. To mu je posao. Ali to znači da čovek ima izvesno vreme na raspolaganju. Čak i onaj koji nema ništa ima vreme. I ako nema ništa pametnije u životu, neka izvede što više efemerija. Time se uskladi i njegov maktub postaje identičan sa univerzumom.

U krajnjoj liniji, sve što se dešava je maktub zbog uzročno posledične linije, ali važnost i intenzitet tih događanja nije isti i čovek na neke može da utiče a na neke ne može. Uvek kada kažemo maktub, misli se i gleda se sa pozicije subjekta. Dakle i njegova snaga je faktor na osnovu kojega je nešto za njega maktub. Jer, jednako velika stvar za nekog drugog nije maktub. Ali, za sve je maktub da dolazi zima a posle toga proleće.

Deo karme koju smo dobili od roditelja je maktub. Sami naši roditelji su naš maktub. Mnogi astro aspekti u našim astro kartama su maktub, mada je neke moguće relativizovati pravilnim eskivažama i samodisciplinama. Na žalost puno ljudi zbog svoje inertnosti učini da neke nevažne stvari i pojave ne velikih intenziteta postanu maktub. To je ono lagano i nevidljivo gomilanje karme, tako da od neke male slabe navike postane karmički i životni problem. Dakle, Prva Trijada je maktub a posledično i puno toga ispod Bezdana je maktub. Što manje to bolje. Alooo, roditelji, sadašnji i budući, znate li ovo?!!


Svi ne mogu sve, jer svako ima svoj različit maktub. Kakav bi ovo svet bio kada bi svi mogli sve?! Ali istina je da svako ima neku sopstvenu božanstvenost i da bi svi mogli više nego što rade.

Čim se čovek rodi jedni anđeli počnu da pišu knjigu rođenih a drugi anđeli počnu da pišu knjigu umrlih. Svako novorođenče – budući grob. Zvuči prijatno, ali i to je maktub. Da li se neko sekira zbog toga. Možda se vi sekirate. Indiferentni se ne sekiraju, bog se ne sekira. Saturn se ne sekira što svaki dan jede svoju decu.

(ima jooooooooš)