Kategorije
Kabala

CXXXII. Literatura – O (nekim) knjigama – I

Kome su potrebne debele knjige? Ko će da ih čita? Ljudi ne vole debele knjige! Ljudi se boje debelih knjiga. Ljudi se boje knjiga. Većina pametnih knjiga su tanke. Na primer: Knjiga Tota, Sefer Yetzirah, Tao Te King, Knjiga Zakona, Ji Džing, Hata joga pradipika, Kundalini Upanišada, itd.. Sve zajedno te nabrojane knjige kada bi ih spojio u jednu celinu imaju manje od 600 strana. Ko uopšte čita te knjige? A još manje ih razume.

Nisam sreo čoveka koji ima hrabrosti i pameti da kaže da nije zadovoljan sa knjigama o magiki i kabali koje su nam dostupne. Svi oni ćute i glođu oglodane kosti i kao zadovoljni su. Niko da se pobuni zbog ‘slabe hrane’. Ali sam sreo mnogo ‘ozbilnih’ i školovanih magičara i kabalista (was is das?) koji i danas glorifikuju neke knjige i grimoare iz srednjeg veka koji su bili prevaziđeni još pre 300 godina. Kakvi su to onda magičari i kabalisti? Koliko oni razumeju delovanje nevidljivih energetskih mehanizama i karme? A trebali bi to da razumeju. Oni su programeri tih mehanizama, odnosno trebali bi da budu, treba da znaju kako mehanizam deluje mada ne mogu da ga promene, da znaju tok i logičnost i zakonitost scenarija toka događaja. Da razumeju izreku ‘čudni su putevi božiji’ i da znaju zašto su tu putevi takvi i gde se mogu korigovati a gde ne. Oni treba da zaju da ‘praćenjem traga novca’ ili kabalistički rečeno ‘praćenjem traga energije’ se jedino mogu shvatiti ti ‘čudni putevi božiji’. Kao i prenos karme sa roditelja na decu. Naši rođaci fizičari bi rekli ‘praćenje aerodinamičnosti (hidrodinamičnosti) toka vode ili slobodnog pada u jakoj buri’. Veoma malo je takvih ljudi. I pored velikog knjiškog znanja. Čarobni kradrat ili čarobni talisman ili neki drugi čarobni predmet može stvarno da bude čaroban. Ali ako si stručnjak za život i ostale stvari, dakle za kabalu i magiku, ipak treba barem da znaš logiku delovanja te ‘magičke sprave’. Kako da je posvetiš, da je oživiš, da joj daš energiju, da joj daš struju, gorivo, ili šamanskim jezikom – konja. Današnji antropolozi uopšte nemaju pojma zašto su stari Egipćani balzamovali ne samo faraone nego i hiljade i hiljade mački! Oni misle da su to uradili u nekom verskom ludilu! Kakvi slepci. Egipćani uopšte nisu bili vernici u klasičnom smislu reči. Oni su bili poznavaoci, kao današnji fizičari i hemičari. Ako imaš znanje ne treba ti vera. Oni su znali da je faraonu potrebna pomoć i astralna svetlost na putu do i kroz Dvoranu Maat i zato su mu pomagali. Sva bogastva uz mumiju su tu samo kao nosioci astralne energije sa ciljem da poravnaju eventualnu neporavnanu karmu pokojnika. Dukat za lađara i još puno više za bogove. Imamo i mi termin – Sudnji Dan, ali malo ko ima predstavu šta je to i kako se treba pripremiti za taj momenat. Zato je tako spori napredak. Sreo sam ljude koji kao papagaji govore da je sve povezano sa svime, ali kada treba da taj aksiom povežu sa mehanizmom karme, onda u njima prorade mentalni daltonisti i sve vide crno-belo.

Ja otvoreno kažem da nisam zadovoljan ni sa jednom postojećom knjigom o magiki i kabali. Svakoj nešto nedostaje, svakoj je potrebno neko dodatno objašnjenje i nadgradnja. Jedine dve religiozne knjige koje zadovoljavaju trenutni evolutivni momenat su Knjiga Zakona i Tao Te King. Ne znam da li osim Ji Džinga i Tarota još koja knjiga zaslužuje epitet ‘sveta’. Uglavnom je sve slama srednjeg kvaliteta. Ko to ne zna on je samo početnik. Svim ostalim knjigama, kako religioznim tako i magokabalističkim, bez obzira na zvučno ime autora, je potrebno osavremenjavanje. Svim ritualima i vežbama je potrebno osavremenjavanje. Mi treba da radimo vežbe na asfaltu a ne u pećini. Možda je potrebna i pećina ali samo kao faza. Na asfaltu su mnogo veće i zahtevnije energije nego u pećini. A ni asfalt danas nije kao što je bio pre trideset a da ne pominjem pre sto godina.

Pet najvećih ljudi XX veka je napisalo velike knjige koje su bile revolucionarne kada su nastale. Ali evolucija teče svaki dan. U proteklih 60 i više godina se na zapadu nije pojavila revolucionarna knjiga na području magike i kabale. Šta mi onda učimo, šta studiramo? Prošlost. Ja nisam rekao da su netačne, ali postaju polako prevaziđene. Potrebna im je nadgradnja i prilagođavanje ili barem objašnjenja u duhu današnjeg vremena ako želimo da ih primenimo danas u našem vremenu.

Ovde možemo da se pohvalimo. U proteklih 30 godina u našem narodu su se iznedrile dve odlične knjige o astrologiji, remek dela i jedna isto tako odlična knjiga o jogi. Govorim o autorskim radovima. Ali na žalost, te knjige i ti autori nisu prepoznati ni priznati čak ni u okvirima ‘struke’, ako ta struka uopšte postoji. Biću skroman, mada mi to nije vrlina, pa ću preporučiti i moje knjige.

Ne postoji knjiga u kojoj sve piše, sva mudrost. Kao što ne postoji samo jedna univerzalna shema univerzuma. Dakle, znanje treba crpeti iz šire literature. Često me pitaju koje knjige su najbolje za studij kabale. Kada im nabrojim desetak knjiga ljudi su obično nezadovoljni. Zamislite studenta filozofije koji je nezadovoljan jer mora da čita nezanimljivog Kanta, Hegela, Engelsa. Takav je verovatno promašio zgradu fakulteta. Kada ljudima kažem da Liber 777 treba znati na pamet, neki to doslovno shvate. Pa ne uče te tabele kao da treba da ih odrecituju na sceni, nego da u svetu oko sebe prepoznaju inkarnate i materijalne predstavnike bogova. Da tako upoznaju svet oko sebe i sebe u centru svega toga, relativno ne-jakog ili jakog. Da prepoznaju saradnju i mešanje bogova oko sebe, jer on je ispostavljen svim tim bogovima. I treba da prepozna da je i sam koktel svih tih bogova. To je smisao te knjige. A kada im kažem da Liber 777 treba širiti i te tabele upotpunjavati, tek im ništa nije jasno. Ta knjiga je azbuka a oni bi hteli da napišu roman. U stvari, svako od nas je roman sastavljen od tih slova. Jedan od zadataka na putu inicijacije je i proširivanje tih tabela korespondencija. Tako nastaje literatura. Sopstvena. To traje, sporo teče, sporo se iskristalizuje znanje, ali uvek je bilo tako.

Kada sam pre više od četvrt veka sastavio prvu grubu i uopštenu tabelu slovenskih božanstava po 32 Staze Mudrosti, jednostavno nisam imao nikoga da ga pitam za mišljenje. Neki ljudi iz ‘struke’ su mi se smejali smatrajući da je to nepotrebno. Tada sam znao da su glupi a danas sam svestan da su idioti prve klase. Taj slovenski panteon je nužno iskristalizovati i precizno definisati jer on postoji. Tu klasifikaciju niko nije uradio, a to je ekstremno nužno zbog karme tih naroda. Vremenom sam tu novu kolonu u Liber 777 dopunjavao, korigovao, analizirao imena i karakteristike božanstava na razne načine, da sam je konačno sastavio celu. Sva paganska svetilišta svih slovenskih naroda se tako mogu proveriti.

Knjiga je oduvek bila simbol znanja i prosvetljenstva. Kakva su to vremena danas? Kada pogledamo šta se danas objavljuje vidimo da je funkcija 90% objavljenih knjiga zaglupljivanje a ne prosvetljivanje populacije. Internet i ostale savremene komunikacije samo naglašavaju tu negativnu funkciju knjiga. Danas je čoveku teže da se probije kroz džunglu literature i da pronađe pravu stvar-knjigu nego da studira i vežba po njoj kada je konačno pronađe. Kakva vremena?!

Pitanja o literaturi su česta. Ali u vezi literature treba znati sledeću stvar. Nema literature! U jednom momentu na putu inicijacije ponestane literature. Jer je jednostavno nema. I tada morate da znanje crpite iz sebe. Najbolje je da počnete da crpite znanje iz sebe mnogo ranije. Što pre. Jer samo tako možete da pobedite vreme i uspešno izvršite samoinicijacije. Možete vi biti vrhunski virtuoz na svojem instrumentu i tehnički da znate da odsvirate najveća i najzahtevnija muzička dela, od Bacha, Mozarta, Sačma i Hendriksa, a ništa svoje. Vi ste samo dobar izvođač. Ali samo ako stvorite svoj stil, pa još ako imate i svoje kompozicije, sproveli ste svoju samoinicijaciju i pobedili vreme i ušli u istoriju.

Često puta sam čuo benevolentne ali ipak uske komentare od ljudi da sam raspršen po pitanju sakupljanja informacija. Pa to je nužnost današnjeg momenta. Ako ne poznajemo drugo osim svojega, logično je da mislimo da je naše najbolje. Zato treba videti svet inače ćemo večito misliti da je naše selo najveće, najbolje, najlepše, itd.. Znate li onaj vic o dva crva u jednoj balegi? Dakle, treba sakupljati znanje iz svih tradicija, sa svih podneblja planete, iz svih religija, od mnogih učitelja i ‘učitelja’. Jer svaka tradicija nudi nešto što je veoma upotrebljivo i kompatibilno sa nekim rezonom iz drugih tradicija ili se čak nadopunjuju i objašnjavaju jedan drugog.

Da skratimo. Literature je malo, treba je tražiti svuda, u svim vremenima i što je najvažnije, treba je stvarati. Danas je to potrebnije nego ikada u istoriji. Kao što treba biti skeptičan do svakog učitelja tako treba biti skeptičan do svake literature. Jer danas je više učitelja i literature nego ikada. I to nešto govori. Sreo sam ljude koji su mi govorili: ‘Pročitao sam sve što mi je dostupno, svu literaturu, puno znanja sam pridobio ali nisam zadovoljan. Šta ne valja?’ A ja ga pitam – Koje vežbe radiš?