Kategorije
Kabala

XLVII. Drvo Života – dizanje svesti


Samo ako upotrebimo izraz dizanje znači da se ide odozdo ka gore. Možemo da upotrebimo i izraz širenje ali to znači i ostajanje na istom nivou ali sa više znanja. Dizanje takođe treba da podrazumeva i širenje, odnosno često puta i mora. Zamislimo da sve sefirote postavimo u vertikalnu liniju po vrstnom redu. Logičan zaključak je zbog gradacije brojeva da su niži nivoi deblji, širi, gušći, itd.. Ako uključimo i četvorostranost zbog Elemenata dobijamo piramidu sa deset nivoa. Ali zbog dinamike svega pravilnije je da to predstavimo kao rotirajuću piramidu oko svoje vertikalne ose i tako dobijamo kupu. Ali, pošto ‘Keter je u Malkutu i Malkut je u Keteru’ možemo istovremeno postaviti i obrnutu kupu u istoj osi tako da se od dole širi ka dole, kao levak.

Evolucija do sada i konstitucija čoveka su nas blagoslovili da nam je nivo svesti, ove naše budne svesti, smešten u Tifaretu. Ali tako mora da bude jer bez te lociranosti ne bi mogli uopšte govoriti o samorazvoju a ni o daljnjoj svesnoj evoluciji. Te obe kupe koje se prožimaju su u stvari prelazi iz finijeg ka grubljem (odozgo gledano) ili iz grubljeg u finije (odozdo gledano). Spuštanjem se povećava težina, gustoća i gravitacija, dakle magnetizam. Smanjuje se mogućnost kalkulisanja, kretanja, brzine, kao i volumen. I obratno. Dok sanjamo svest nam je ‘snižana’, na nivou Jesoda i zato nemamo toliku mogućnost kalkulisanja a ni znanja kao u budnoj svesti dok nam je svest u Tifaretu. Dizanjem se povećava raspon delovanja ali samo na finijim nivoima i zato nam je tada mnogo stvari lakše shvatljivo, lakše kalkulišemo umom, lakše predvidimo, itd… Otuda logičnost obe kupe. Sefirotski nivoi su tu da nam olakšaju detekciju gde se nalazimo kao i da nam olakšaju zahtevnost tih nivoa i da nam predoče zadatke koje treba ispuniti, gde se i kako usavršiti da bi napredovali, da bi uopšte dizali i širili sopstvenu svest.

Inicijacijsko dizanje po tim nivoima dakle podrazumeva i širenje i dizanje. Povećava se i znanje i etika i moć sistema u celini. Danas imamo puno više znanja nego pre 300 godina ali veoma malo više etike nego tada. To je osnovni nedostatak klasičnog obrazovanja pred inicijacijskim. Zanimljivo je da smo više etike dobili u prva četiri razreda osnovne škole nego od prve godine fakulteta pa do tri doktorata.

Klasična edukacija širi znanje uglavnom samo na horizontalnom nivou a mnogo manje po vertikali, dakle mnogo više estetike a mnogo manje etike, mnogo više znanja a mnogo manje Razumevanja. Inicijacijsko znanje  apsolutno diže i etički nivo i nudi-omogućuje i Razumevanje. Zato jer vrši iskustvene i alhemijske promene u umu. Dakle, ne može političar da bude lider i u ratu i u miru ako nije bio u rovu. Ne može bankar da bude uspešan i samo da stvara novac ako ne poznaje i gubitak. Ne može neko da zna dobro da zapoveda ako ne poznaje i poslušnost, makar samo pred sobom. Ne može čovek da pobedi strah od smrti ako nije bio u smrtnoj opasnosti. Ne može čovek da pravilno proceni da li nekome pomoći ako i sam nije bio u sitaciji da mu je bila potrebna pomoć i da se je sam izvukao iz te situacije. Ne može čovek da pobedi u šah partiji a da ne izgubi neke figure, itd., itd..

Već smo rekli da nije moguće samo dizanje svesti, dakle po vertikali, bez da se dešava barem delimično i širenje svesti, mada su i tu moguće razne male oscilacije. Samo dizanje svesti bez širenja ili sa minimumom širenja su primeri monaha koji su u izolaciji godinama ili decenijama i dostignu čak i samadi, ali su to limitirani samadiji, limitirani fondom njihovog horizontalnog znanja. Pravi i najbolji proces treba da sadrži oboje, i širenje i dizanje svesti. Volumenski bi takav um predstavili kao kuglu koja se širi na sve strane istovremeno. Kada se dižemo po sefirotima istovremeno moramo i da širimo znanje, posebno ako živimo na asfaltu. Otuda obrnuta kupa. Ne možete da imate dostignut samadi nivoa Tifareta koji odgovara trenutnom evolutivnom momentu homo sapiensa ako ne razumete filozofski pojam ‘đavo je obrnuti bog’ plus da to treba da objasnite pomoću prirodnih nauka. Što je najzanimljivije čak i etimologija te reči u mnogim jezicima baš to govori!

Kako napredujemo svaki sefirot sam po sebi nameće izvesnu zahtevnost u tom horizontalnom ili klasičnom opštem znanju, oficijelnom znanju. Ipak, mnogo je lakše čoveku koji je dostigao izvestan etički i inicijacijski nivo da pridobije neophodno opšte znanje koje odgovara tom nivou, nego čoveku koji ima ogromno opšte, edukativno znanje da pridobije inicijacijsko znanje. Evolucija ima svoj spori ritam ali to je proces po nužnosti. Istorija nam je pokazala da evolucija presporo diže svest i brzina širenja svesti nije ekvivalentna dizanju svesti. Nauka je strahovito napredovala tokom zadnjih 2000 godina ali i danas je homo homini lupus jednako kao i u vreme pre Isusa.

Kada mi kažemo da dižemo svest od sefirota 7 do sefirota 6, to podrazumeva da od modnih i pomodnih stvari idemo ka vrednim, upotrebljivim. Često je to selekcionisanje, mada je to najčešće svakoj stvari davanje baš onoliko smisla koliko joj pripada, pronalaženje izvesne smislenosti svega, jer potpuna smislenost se dostiže tek u sefirotu Chesedu. Dakle od nepraktičnosti idemo ka praktičnosti, od (već smanjenih neravnoteža, u kojima već možemo da se osećamo ugodno) idemo ka ravnoteži u kojoj se osećamo harmonično. Od bakra ka zlatu, od površnih i puno jeftinih radosti (u kojima je veoma moguće uživati) ka pravoj radosti. To je dolazak u zlatnu sredinu ali ne znači da je intenzitet te sredine uvek isti. Shvatanje da svaka stvar ima svoju smešnu stranu, moguće joj se je nasmejati, razumevanje mitologije korespondentnih božanstava, na primer šta znači pijanost i smeh Dionizisa ili lepota Apolona i u izvesnoj meri harmoničnost Harmonije, i naravno aplikacija svega toga u svojem svakodnevnom životu. U svemu tome je potrebno i estetsko znanje, klasična edukacija (od prirodnih do društvenih znanja) kao i dizanje etičkog nivoa. U stvari je to nadgradnja svega onoga što već imamo, a idealni oblik je samo ‘nešto malo dodati i sve što već imamo samo upotpuniti i doći do zlatne sredine’. Jedan od logičnih zaključaka je da ne možemo doći do harmonije bez dizanja etičkog nivoa! Još ako se jave neki neobični simptomi, bez obzira da li ih imenujemo parapsihološki fenomeni ili magičke moći, utoliko bolje. Sve navedeno podrazumeva da celo vreme znamo šta radimo i šta se dešava i da je manje više pod našom kontrolom. Dakle, svesnost o sebi – ja sam taj i taj, sada sam ovde i radim to i to, zbog toga i toga. Zamislite da je to prisutno u svesti tokom jednog dana celo vreme dok ste budni! Nije to baš jednostavno. To znači da na sebe celo vreme gledate objektivno. Nijedna aktivnost, nijedna preokupacija ne sme da vas ‘odnese’ i da ste samo ono što radite i u čemu uživate, nego da ste ‘vi taj koji radite i koji uživate’. To je velika razlika. To je stanje Tifareta. Bez toga nema smisla govoriti o nekom dizanju svesti. U privremeni trans može da ode. svako To je pravi primer dizanja svesti. Sve navedeno mi već imamo u svojoj konstituciji ali toga nismo svesni. Sada samo sebi otvaramo oči i za to. To su uspavani mehanizmi koje aktiviramo na razne načine, bilo meditacijom na Sunce, čitanjem litanija Apolonu ili Ra-u ili nekim dramskim obredom sa jakom simbolikom Sunca. Time aktiviramo neki latentni mehanizam u svojem umu i dolazi do ‘buđenja’. Ponekad to ide od prve a ponekad nam izgleda kao da pokušavamo da pomerimo planinu. Moje lično mišljenje je da za svakog čoveka postoji za njega jedinstven, ‘njegov’ i lak sistem. Treba da ga pronađe, a da bi ga pronašao – treba da traži i da pokuša puno toga. Logičan zaključak je da klasično edukativno znanje ne može da ponudi sva ova znanja.

Na sličan način je moguće opisati i druge sefirote. Sve ostalo, razna stanja transeva, vizije, širenja, dizanja ili spuštanja svesti sa ili bez upotrebe stimulansa, specifični snovi, itd., i sva druga nekontrolisana stanja su iskre koje mogu nešto da znače ali najčešće ništa ne znače a mogu da budu i opasne, i daleko su od dizanja svesti. Primer nepotpunog ili neuravnoteženog tumačenja dizanja svesti ovog nivoa je neuravnoteženi hrišćanski altruizam. Kako je uopšte moguće da preživi telemitsku kritiku rečenica – ko tebe kamenom, ti njega hlebom – ako nisi dovoljno moćan za to?! Dakle to pravilo je samo za izabrane!!!

Ovde je seciran izolovan primer, jer uvek su tu prisutne primese kao i važni faktori drugih sefirota, ali u globalu princip je ovakav, plus da moramo uvažiti faktor vremena koji podrazumeva i nameće stalno previranje. Znači ništa nije stalno, nivoe treba održavati.