Da li je dovoljna samo duhovna praksa?

Kako za koga. Već sam odgovorio u prethodnom pitanju. Praksa je pokazala da je najbolje da se kombinuje duhovna praksa sa radnjama u svakodnevnom životu. Nisam zagovornik nikakve uravnilovke. Danas je na planeti puno raznih organizacija koje traže uravnilovku. Čak i u našim sferama postoje takve, ali retko daju dobre rezultate, a ponekad imaju katastrofalne posledice.

Postoje i ljudi koji ne rade nikakve duhovne prakse pa su čistih umova, blizu bogu i čak imaju magičke moći. Toliko su opušteni i uravnoteženi da kada im pomenem neke duhovne redove samo se dobrodušno nasmeju. Njima to jednostavno nije potrebno. Ali to još ne znači da oni sami mogu da naučnim ili kabalističkim terminima objasne to svoje stanje. S obzirom sa kako niskih grana startujemo nužno su nam potrebne duhovne prakse kao i odrađivanje karme u svakodnevnom životu.