Napisali ste da je ‘čovek kao lutka na bezbroj konaca koja ipak ima slobodnu volju’. Zar to nije kontradiktorno, nespojivo, zar se to ne isključuje?

Da, oksimoron, lutka na koncima sa slobodnom voljom, plus da ta granica između limitirane slobodne volje i jačih okolnosti, je varijabilna. Kod nijednog čoveka nije ista kao kod nekog drugog, plus da se i kod svakog pojedinca menja, varira. što jedan može, ne može drugi, itd., kao i to što mogu danas ne znači da ću moći i sutra. To znači da se zalihe energije menjaju, variraju. To je ta varijabilna granica između NOX-a i LVX-a.

Kako možete jednu kap u moru da izolujete od okoline a da je ona i dalje u tom moru! Ona je i dalje kap ali ne može da se ponaša drugačije nego sva ostala voda. Čak i ako je toliko jak da pobedi sve okolnosti čovek je i dalje lutka na koncu ispostavljena mnogim uticajima NOX-a. Neizbežni krajnji događaj inkarnacije je dokaz toga, Saturnova glad, mada je tokom života bezbroj dokaza toga.

Ostavite odgovor