Kategorije
Kabala

CLXV. Mentalna hirurgija

Kabala u praksi –  IV

Ljudi bi hteli brze rezultate, ljudi hoće brze rezultate. Kao kada odu zubaru ili hirurgu i on za deset minuta ili pola sata otkloni bol i bolest. Oni bi hteli da im je i mentalna hirurgija takva. A nisu svesni koji sve mehanizmi su aktivirani ako odu zubaru ili hirurgu, koliko decenija evolucije je u tih deset minuta ili pola sata operacije. Strahovito. I sada bi oni hteli istu mentalnu hirurgiju. OK, ali nema takvih hirurga. Zato takva hirurgija i nema baš puno uspeha, mada je imenujemo psihologija, psihoterapija, psihoanaliza, psihijatrija, nova mislenost, buđenje svesti, itd., itd.. Zato jer je to mnogo zahtevnije područje i nema dugu tradiciju sistemske evolucije. I baš zato čovek sve mora da uradi sam. To je i najpoštenije. Osim toga, ljudi uglavnom nisu sposobni za takav studij. Nema tu ništa uvredljivo. Vidim ja to veoma dobro jer se već 40 godina susrećem sa time. Postoje neki otpori u njima a to je njihova mentalna inertnost ili mentalna jednosmernost. To stvara otpor. Pa i u samom sebi primećujem otpor do nekih znanja i učenja. To je normalno. Ali to treba pobediti.

    Oni imaju pravo da očekuju brze rezultate ili barem brže nego što su ih imali magičari pre sto godina. Šta to znači? Znači da mi danas treba da usavršimo sve metode vežbanja, sve inicijacijske rituale, da korigujemo rituale invokacije i kada prizvamo nekog boga da on odmah dođe i uradi deus ex machina ono što tražimo. Ako to nismo sposobni, znači da krećemo iz debelog minusa, ili imamo tešku karmu, ili metod nije pravi, ili ne radimo dovoljno, itd..

    Sve ovo je detekcija stanja. Puno ljudi je sposobno da ovo ustanovi. Dijagnozu još nemamo. Jer, poznavati dijagnozu znači znati uzrok takvog stanja. Ali nije problem ustanoviti dijagnozu. A kada imamo dijagnozu lako nam je da odaberemo terapiju. Sve to je kristalno jasno. I dijagnoza i terapija. Bojim se da je revolucija jedino rešenje s obzirom koliko smo zaglibili. Evolutivni rezovi nisu više dovoljni. Prespori su. Zato treba osavremeniti inicijacijske rituale.

    Kao prilog svemu ovome mogu da navedem par primera koje sam lično doživeo. Dolazi žena oko 45 godina, hoće da kupi jednu moju knjigu. OK, sve je super, ona se već zanima decenijama za ezoteriku. I kaže ona meni, onako prilično razočarana i u mene i u ezoteriku: ‘Pa ne izgledate kao Jon Bon Jovi, a ja sam to očekivala’.

    Ili sledeći slučaj. Slično prethodnom slučaju, dolazi gospođa oko 50 godina, i hoće da kupi knjigu od mene, sećam se dobro, Kabala u teoriji i praksi. I gleda ona tu knjigu, jer ona već deset godina proučava kabalu. I sva razočarana mi vrati knjigu i kaže da neće da je kupi jer joj se ne sviđa. Pitam zašto joj se ne sviđa. A ona kaže da joj se ne sviđa jer nema slikica, a ona voli slikice.

    Ili sledeći slučaj. Po emailu na moj website se javi čovek i nudi mi adrese ljudi iz nekog magičkog reda, i to 3000 adresa po celoj planeti. A ja član tog reda već preko 35 godina. Plus da mi nudi još 2000 tajnih adresa tajnih ljudi (koji ne postoje). Groteskno.

    Ili sledeći slučaj. To sam već naveo na mojem website-u jer je više duhovit slučaj. Pre nekoliko godina u jednoj knjižari u Beogradu kupujem neku knjigu i ispred mene na blagajni jedna devojka srednjih godina kupuje moju knjigu, Kabala u teoriji i praksi. I kada je platila knjigu ja joj onako diskreno sa strane kažem ‘Da li želite da vam se potpišem u knjigu’? A ona se okrene i onako prepotentno me odbije, jer sam po njenim merilima verovatno bio malo drzak i ponosno odšeta iz knjižare. A sve to čuje i vidi dečko na blagajni i samo se smeška i kaže mi: ‘Dobra vam je ovo fora sa potpisom. I ja ću to probati neki put.’ A ja mu odgovorim da svaki osmi put upali. Kao kada Mujo peca ribu sa ciglom na glavi. I onda mi neko kaže da sam sujetan. A sujeta je smrtni neprijatelj indiferentnosti.

   —   —–   — 

    Sav test na Sudnji Dan je u stvari test indiferentnosti. To je test da se vidi neravnoteža, gde je razlika potencijala. I tamo gde čovek nije spokojan, tamo sledi kazna ili novi zadatak. Komponente indiferentnosti: harmonija, ravnoteža, stabilnost, jedinstvo. Tamo gde nema tih kvaliteta, tamo je napon, razlika potencijala.

    Probajte svaku stvar da naduvate do maksimuma, da od muhe stvorite slona. Ali bez laži. Samo ugao gledanja promenite. Isto tako, svaku veliku stvar treba relativizovati, smanjiti do minimuma. To je dobar trening za dolazak u tako željenu indiferentnost. To nije rezigniranost, niti pospanost, nije letargičnost niti frenetičnost. Nego zlatna sredina. Sve registrujete a ništa vas ne uznemirava. Ništa ne ignorišete i sve apsorbujete i svaka stvar vas obogati i konstantno rastete. I to ravnomerno u sve smerove iz matematičke nule. To je slatka euforija. Euforija = 666.

    I u jednom momentu dolazite do zaključka da je vaš život najvažnija nevažna stvar na ovom svetu kao i vaša smrt. Mnogo je lakše živeti nakon toga.

   —   —–   —

    Štedite energiju, bićete zdraviji! Ako hoćeš da ti se dogodi velika stvar, treba da si sposoban za veliku stvar. Treba i sam da budeš veliki! Da li ste vi veliki? Znači tvoj energetski sistem treba da može da podnese velike tenzije. Bilo da se radi o znanju, izdržljivosti, strahu, naporu, kalkulisanju, elokvenciji, hladnokrvnosti, indiferentnosti do svega, emotivnoj ravnoteži, itd., itd.. Neka svaka jutarnja kava bude ritual! Prizivaj često! Prizivaj stalno! Ako hoćete da sačuvate milione, prvo sačuvajte dinare. Ako hoćete da pranajamom pridobijete magičke moći, sačuvajte svaki udah.

    Treba imati drugačiji stav, odnos do smrti. Život nije nikome zagarantovan. To znači da ako si rođen ne mora da znači da ćeš sve odživeti. Tu je bezbroj pisanih i nepisanih pravila i faktora na koje ne možeš da utičeš i koje ne poznaješ. Dakle, mi smo osuđeni na improvizovanje.

    Malo ljudi voli džez muziku. Još manje ljudi razume džez muziku. A još manje ljudi je sposobno da svira džez muziku. Mi smo slični džez muzičarima. Nismo toliko popularni. Ni meni džez muzika nije prioritetna. Jer moji favoriti su rokeri iz sedamdesetih. Ali mi smo i dalje kao džezeri. Jer i pored ekstremno dosadnih i jednoličnih i monotonih efemerija, mi svakodnevno moramo da improvizujemo. Tetris nas tera na to. Ako hoćemo da ga integrišemo u sebe i da se prilagodimo varijacijama tao-a. Svaki dan je drugačiji od prethodnog.

    Olakšajte vežbanje banalnim stvarima. Kafa i ova pesma ujutru. Rakija i ova pesma uveče! A može i kombinovano.

    Nije cilj da živimo večno nego da stvorimo nešto što će živeti (ostati) večno. Mi umiremo ali kuće i kamenje ostaju i nadživeće i naše unuke.